Prođe skoro pune dvije godine kako sam pisao u nekoj o kolumni o pojmovima koji dobivaju sasvim novo značenje, a predmet i uzrok su svih novonastalih kriza. Svi se trude da objasne značenja pojmova i izraza koje nigdje u ustavu ove ‘ikebane od drzave’ to ne piše. Što više nitko knjigu Ustava iliti Daytonskog sporazuma ne posjeduje i pisana je na engleskom jeziku.

Kako je svatko tumači, to bi značilo da je ima svatko i svaki jado od političara bez problema čita na engleskom jeziku. Nije trebalo neko veliko znanje, nego samo moć zapažanja i logika kamo to vodi.

Po mom skromnom mišljenju, takvo znanje trebaju da imaju vrhunski analitičari, jer oni bi trebali predvidjeti kuda idemo i gdje ćemo završiti. Eksperti, a ne ‘podguzne muhe’.

Uvjerenja sam da svaka pisana riječ i misao trebala bi biti korektor politika koje nas vode. Ali, vidi đavla, sva svita nazovi naših političara krije se u mišje rupe i nemoguće ih je vidjeti među narodom, jer su se zabavili sami o sebi.

A koliko se sjećam iz djetinjstva, najveća kletva moje babe bila je “zabavio se sam o sebi”. I bogme se zabaviše, jel od straha il’ lopovluka.

Sve napisano u toj kolumni dođe na naplatu, ali kod srpskih političara koji se ovih dana natežu šta je ustavno, a šta neustavno.., šta je Vlada, a šta Vijeće ministara.

Ono što, nazovi naši (hr.), ne prepoznaše srpskoj politici posta tema postanka i opstanka, dok naše jade još utvrđuju gradivo iz prvog osnovne. Tek se uče o politici i najveći domet im je naći mecenu i zaštitnika da ih nitko ne tuče po guzi.

Na daleko poznato hrvatsko ćutanje dobija svoju potvrdu ovih dana. A mozda sam ja u velikoj zabludi.

Možda oni sjede na dvije stolice i čekaju pobjednika. Takvo licemjerstvo me ne bi iznenadilo jer naše ‘podguzne muhe’ i kad je bilo najteže bilo je nemoguće sresti, a kad se sve završilo, preplavili su nam živote ‘k’o komarci Slavoniju’.

Svi aduti i sva pamet se uprla na jednom pitanju, jednoj temi: Izborni zakon. Po našem starom hr. običaju, toliko su prostituirali te riječi da nam se gade više ponavljati. Od tolikog ponavljanja, a ničeg učinjenog po dosadašnjem iskustvu netko će osladiti brke načinom da će biti kupljen da zašuti.

Isti primjer smo imali kod pitanja Buškog jezera. Više ga nitko ne spominje, a pojedinci, koji su vrtili priču, preko noći napraviše kuće, popraviše standard i – nestadoše.

Livno nikad nije imalo političare većeg kalibra, ali smo imali poslušnike i udbaše najvećeg kalibra.
Na našu žalost vlast ne ide iz kuće.