Afera „Agrokor“ vratila se u fokus javnosti u susjednoj Hrvatskoj kao bumerang. Na velika vrata...ravno u lice premijera Andreja Plenkovića!

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Praktički najvažniji „dokaz“ u sudskoj trakavici pao je kao zrela kruška. Cijela ta igra odigrana je toliko amaterski da je teško povjerovati da je iza svega stajala neka ozbiljna ekipa i pamet.

Šta li su to planeri mislili kada su angažirali potpuno nekompetentnog revizora (u sukobu interesa!?)...bez znanja hrvatskog jezika - potpuno je nejasno. Možda im se jednostavno žurilo ili su računali na snagu argumenata države i zamor materijala javnosti?

Ili su pak bili bahati i pohlepni, pa od „prilike“ nisu vidjeli „zamku“?

Bilo kako bilo, afera je eksplodirala u najnezgodnije vrijeme za Plenkovića i njegov HDZ. U praskozorje tzv. super izborne godine tokom koje će se dijeliti ogroman kolač vlasti u Hrvatskoj.

Vrlo izvjestan pad optužnice u slučaju Agrokor ili pak njeno značajno reduciranje samo je početak poteškoća i pravih iskušenja za Plenkovića. Na međunarodnim arbitražnim sudištima se, naime, tek treba raspetljati neugodni slučaj, gdje se obeštećenja vrte u milijardama dolara!

Ivica Todorić – nekadašnji vlasnik Koncerna Agrokor toliko dobro stoji u cijeloj priči da ga poznate odvjetničke agencije praktički salijeću da ga zastupaju. I oni bi se ogrebali za dio očekivanog ogromnog kapitala, koga će najvjerovatnije iskeširati hrvatski poreski obveznici.

Premijer RH sada je prisiljen na samo jedinu moguću taktiku: Da za sve optuži državno odvjetništvo (DORH), koje je (u teoriji) neovisno, pa je time, eto...od odgovornosti abolirana i vlast. Odnosno Vlada.

Ali svi koji znaju kako se stvari „delaju“ u Zagrebu znaju kako je to samo osrednji medijski i politički spin. I ništa više. Trenutna vrlo provizorna zaštita od oluje koja sasvim izvjesno dolazi po svoje. Pa ko bira šefa DORH-a? Parlament koga kontrolipra saborska većina.

Pametnome dosta.

Najavljeni krah afere „Agrokor“ samo je završno finale velike korupcijsko-političke priče u Hrvatskoj. Zemlji – članici EU u kojoj je praktički nepoznat institut „političke odgovornosti“, kada se vlast ili odgovorni političari uhvate s prstima u pekmezu.

Da je Plenković zaista demokrata po praksi kao što je po vokaciji, onda bi već sa svojim prvim ministrom iza rešetaka podnio neopozivu ostavku sa svih funkcija i raspisao nove izbore.

Ali ne...on samo radi sve ono što rade svi premijeri iz HDZ-a. Mete probleme pod tepih, sklanja ljude i pere ruke. Nastavlja hraniti hobotnicu satkanu od interesa, utjecaja i moći i ide dalje...do nove afere. Može mu se, jer ima neke veze u Bruxellesu, dok je kod kuće pažljivo sklopio slagalicu vlasti.

Neutralizirao nezadovoljnike unutar stranke, nahranio ambicije ognjištara iz „Herceg-Bosne, pokrpao sve afere, vezao uz sebe manjince u Saboru i pokupovao (po)kojeg „žetončića“... kada mu je to zatrebalo.

Upravo, zbog toga HDZ sve ovo vrijeme plovi na ugodnih tridesetak posto podrške biračkog tijela. Nije to nekakva prava i realna politička podrška (mada i toga ima), već prije svega interesna struktura ozbiljno umreženih ljudi, koji su skrojili državu po svojoj mjeri i ne misle taj „kroj“ mijenjati tek tako.

A i zašto bi kada sve ide po planu... odijelo vlasti im savršeno stoji!  

Suštinski slabašna i ideološki raslojena opozicija zato Plenoviću nije neki veliki problem. Više su neugodni, nego problematični. Pravi problem bi mogao nastupiti samo i ako Ivica Todorić zaista odluči napraviti ono o čemu je više puta javno govorio.

Politički se angažuje i uđe u politiku. Osnuje svoju stranku ili barem jasno pokaže prstom na svoga „favorita“.

Todorić je vrlo opasan za Plenkovića, jer je u naletu...ima motiv osobne osvete, a vjerovatno i dovoljno novaca da kupi podršku. Barem na početku. I ono najvažnije...

U javnosti Hrvatske Todorić se sve više iz percepcije dežurnog kapitalističkog Vraga pretvara u Anđela osvetnika, koji će se na najvećoj korupcionaškoj aferi obračunati sa hobotnicom i zarobljenom državom.

Ne treba zaboraviti ni da je Todorić vješt strateg i biznismen, koji sigurno nije tek tako zaradio sve te svoje silne milione. Možda je Agrokor i bio neki državni sistem - planski prebačen u ruke privatnika, ali je trebalo i za to itekakve ekonomske i svake druge pameti.

Okršaj na hrvatskoj političkoj sceni se zato pretvara u borbu stoljeća između političkog i ekonomskog „predatora“. Dva Titana na crti...svaki sa svojom vojskom...opasno se gledaju preko oka.

The Winner Takes It All ...(Pobjednik uzima sve op.aut.).

Sukob se čini neizbježnim, mada ni neki deal u ovoj igri velikih uloga nije nemoguća opcija.

Plenković će možda morati ići na tu opciju (deal). Todoriću se to može učiniti kao pobjeda...povratak na staro šefovsko mjesto...uz vlast...i eto „mira u kući“!