Negiranje ili relativiziranje genocida po definiciji o genocidu je posljednja faza izvršenja genocida! Prije usvajanja rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici ’95, kada je ubijeno 8372 ljudi, čiji je jedini ‘grijeh’ bio što su se rodili u ‘pogrešno vrijeme’ na ‘pogrešnom mjestu’ kao pripadnici ‘pogrešne etnije’ i ‘pogrešne religije’, vratimo stvari malo unazad.

Piše: SUAD ĐOZIĆ

Komisija za događaje u i oko Srebrenice od 9. do 19. jula 1995. formirala je Vlada Rs u decembru 2003. godine. Nakon usvajanja izvještaja te komisije 2004 godine, predsjednik entiteta Rs, Dragan Čavić je održao svoj govor u kojem je izjavio sljedeće:

“Najprije kao čovjek i Srbin, a onda kao otac brat i sin, a tek onda kao predsjednik RS moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna strana istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ničim. Onaj koji je činio ovakav zločin i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu činio je zločin i prema vlastitome narodu”, rekao je u televizijskom obraćanju građanima Rs.

I tada još dodade "16. juna 1995. godine prema utvrđenom obrascu ubijeno je između hiljadu i hiljadu i dvije stotine ljudi koji su 14. jula 1995. Godine odvezeni u Pilicu. Streljanja su izvršena na vojnoj ekonomiji Vranjeva. Istoga dana oko 15 sati izvršena je još jedna egzekucija zarobljenih. Tada je grupa pristiglih vojnika izvela zatočene iz doma kulture u Pilici I likvidirala oko pet stotina ljudi. 16. jula 1995. godine VRS izvršila je likvidaciju više stotina zarobljenih u Kozluku."

Također, današnji predsjednik entiteta Rs, Milorad Dodik je u CD FACE TV, 2004.godine izjavio:

“Uvjeren sam da Karadžić i ljudi oko njega koji su učinili zločine i prouzrokovali stradanje naroda, apsolutno treba da odgovaraju pred sudom. Ne mogu biti nacionalni ili epski heroji. Ne zaslužuju pažnju naroda, treba da odgovaraju za ono što su uradili. Ljudi ne stoje iza promašene koncpecije, Karadžić i ta vrsta priče ne donosi dobro bilo kojem čovjeku. Postoji doza straha gdje se ljudi boje sile ili prisile. Ne prihvatam vezu Karadžić i RS. On mora odgovorati za ratni zločin. Ne održiva priča Karadžić i kažnjavanje RS. Svi su ovdje stradali”.

Drugom prilikom isti Milorad Dodik, ponovo u Centralnom dnevniku FACE TV, 2007. God. izjavi sljedeće:

“Ja savršeno znam šta je bilo u Srebrenici. Bio je genocid. To je presudio sud u Haagu. To je nesporna pravna činjenica”.

08.07.2015 godine povodom dvadesete godišnjice od genocida u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, odbijen je Nacrt rezolucije o genocide u Srebrenici.

Rusija je blokirala usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. godine, koju je predložila Velika Britanija i podržale Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije. Rusija, jedna od pet stalnih članica Savjeta, uložila je veto i time onemogućila usvajanje dokumenta. Deset zemalja glasalo je 'za', a četiri su bile uzdržane među kojima i Kina.

U Srebrenici je 11.07.2015 obilježena 20. godišnjica genocida, komemoracijom za sve poginule i ukopom 136 žrtava genocida, kojoj je prisustvovalo nekoliko desetina hiljada osoba, rodbine i visokih zvaničnika, te ljudi iz Bosne i Hercegovine i cijeloga svijeta. Srebrenicu je baš na tu 20-tu godišnjicu (o kojoj je povodom britanskog prijedloga rezolucije pred VS UN brujao cijeli svijet) prvi put posjetio i (tada) premijer Srbije Aleksandar Vučić, a tom prilikom se desio i napad na njega. Svi se s razlogom pitamo zašto baš tada da dođe u Srebrenicu. Da li je možda bilo potrebno, da se svijetu (koji je pomno pratio sve oko Srebrenice) žrtve ocrne, kako bi bile nedostojne neke nove rezolucije tim povodom?

Odgovor nam je ponudio bivši pripadnik Uprave kriminalističke policije Srbije Milan Dumanović, koji je tajno boravio u Potočarima na dan isceniranog napada na tada premijera, a danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, otkrio je šokantne informacije o tom događaju. On je kazao da je Srbija ubacila u Potočare 11. jula 2015. godine, više od 150 navijača iz Beograda i članova udruženja pod nazivom Srpske Sparte iz Pančeva, koji su imali službene policijske legitimacije. Zašto su poslani, pitanje je na koje odgovor zasigurno zna tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije i aktuelni ministar odbrane Nebojša Stefanović. Stefanović je zajedno sa BIA-om i ubacivanjem navijača bio scenarista napada na Vučića?! Dumanović, je podsjećanja radi, 2015. godine dobio otkaz i to zbog akcije "Potočari". Protiv njega i Trbovića se četiri godine vodio krivični postupak za navodno odavanje službene tajne u akciji "Potočari".

Šta imamo danas?

Vučića, koji plačuči lobira po svijetu da se ne usvoji rezolucija.

Šta očekivati od Šešeljevog učenika. U kojoj državi svijeta bi on obnašao funkciju Predsjednika države? Da li sa njim ‘graditi mostove’ (kako je jedno vrijeme za uši ‘zapada’ predlagao ‘regionalni lider’) između Bošnjaka i Srba (Kosovara i Srba, Crnogoraca i Srba…)? Odgovor možda znaju Beograđani, ali izgleda da ostatak Srbije još uvijek nije spreman prihvatiti činjenicu, da raditi isto, a nadati se drugačijem, boljem, jednostavno ne ide!

Dodika koji sve svoje grijehe, mjerene u milijardama, želi svojom retorikom skrenuti u eventualne konflikte? Konflikte u kojima bi ponovo stradali obični građani, ovog puta vjerovatno podjednako na svim stranama.

A zbog čega? U tekstu rezolucije o genocide se ne spominje neki narod, država i entitet. U tekstu rezolucije koja želi napraviti jednu civilizacijsku gestu ‘sjećanja’ na nevino ubijene u deset dana jula ’95 u Srebrenici se ne spominju čak ni oni koji su osuđeni u Hagu.

Pitam se, pa zar nismo svi u prvom redu ljudi, pa tek onda Srbi, Bošnjaci, pravoslavci, muslimani…?

I za kraj ovoga teksta jedan vrli mislilac, idejni tvorac svega što tridesetak godina gledamo i živimo (na žalost ne svi, jer mnogi više nisu, zbog njega, sa nama) - ‘Otac nacije’, Dobrica Ćosić:

“Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

-“Laž je srpski državni interes.“

-“Laž je u samom biću Srbina.“

-“U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

-“Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

(Izvod iz knjige Dobrice Ćosića “Deobe”)

10 Božijih zapovijedi:

9.) zapovijed: ‘Voljeti bližnjega svog kao samog sebe i štiti slabe’

‘El-vesaja el-‘ašr’, sure El-En’am i El-isra – časni Ku’ran;

9.) ‘Ne spominji Boga uzalud’

Izlazak 20, 2-17; vidi I Ponovljeni zakon 5,6-21 Biblija, Sveto pismo

Pouka deset zapovjedi: u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad egoizmom, mira nad ratom, svjetlosti nad tamom…