‘Svjetskog mira neće biti bez mira među religijama, ali neće biti ni mira među religijama bez buđenja svijesti svakog pojedinca’

Piše: SUAD ĐOZIĆ; ReSTART BiH

U ovom tekstu ne bih se puno osvrtao na religije i njihovom značaju za ljude, nego ću svoj fokus usmjeriti isključivo na činjenicu da vjeru tj. religiju i institucije koje su u službi religije, treba razdvojiti od politike, odnosno upravljanja državom, jer se to pokazalo da ne ide zajedno nigdje u svijetu. Čak i u Iranu je to popustilo. Nastranu je činjenica, da kada bi svi mi živjeli deset Božijih zapovjedi, bilo bi nam kud i kamo bolje, ali za upravljanje državom moraju biti odgovorne isključivo institucije, odnosno ljudi koji u njima sjede. A za duhovno prosvjetljenje - religijske institucije. Čista je zloupotreba svih onih koji preko tih institucija pokušavaju da utiču i na političke (ne)prilike u državi.

Za primjer ću uzeti jednu priču iz historije, iz naših krajeva, koja najbolje odslikava kako se bori za državu. A država je krovno uređenje i za vjernike i nevjernike, za sve njene građane, pa i za životinje, biljke (šume), rijeke, jezera, more, puteve i autoputeve, mostove koji nas spajaju s drugom stranom, jer mnogim zakonima uređujemo odnos i prema njima. A sve to finansiramo kroz poreze, akcize, carine, doprinose…

 Naime u dugoj bosanskoj historiji desio se incident, presedan od najranijih vremena pa sve do današnjih dana. Desilo se, da jedan čovjek, jedan velikan, najveći od svih nakon kralja Tvrtka, zahvaljujući svojoj državotvornoj svijesti, suprostavio se jednoj od najmoćnijih imperija svih vremena.

Velikan se zvao Husein-kapetan Gradaščević poznat i kao Zmaj od Bosne, a moćna imperija kojoj se suprostavio se zvala Osmansko carstvo koje je postojalo 621 g. (u Bosni 415 g.), a protezalo se (kada je bilo najveće) na 5.500.000 km2.

Ako se vratimo u 1831 kada je Gradaščević otjerao osmanskog pašu i postao apsolutni vladar Bosanskog pašaluka u vrijeme kada se veoma lako glava gubila, vidjet ćemo kolika hrabrost, sposobnost i državotvorna svijest je krasila ovog velikana naše historije. 18 jula je Osmanlije porazio u blizini Štimlja na Kosovu, a 12 septembra su ga proglasili novim valijom s rangom vezira i činom paše. Kršćani su sačinjavali i do trećinu njegovih ukupnih snaga tokom ustanka.

Tada su postavili pet zahtjeva Osmanskom carstvu:

1. Bosni se mora osigurati puni teritorijalni integritet, tj. da se vrati 6 nahija koje su Osmanlije poklonili Srbiji i CG (Užice, Novi Pazar…)

2. Ekonomska samostalnost

3. Vojni suverenitet

4. Socijalno-pravni suverenitet

5. Politički suverenitet

Za sve to ponudio je da Bosna - Porti daje godišnji porez u iznosu od samo 4000 kesa zlatnika

Svjedoci smo da u današnje, savremeno doba, malo koja država na svijetu ima potpunu, stopostotnu suverenost, ako uopšte i postoji takva država. Internacionalne organizacije poput UN, MMF-a, NATO, WTO, WHO, Interpol, ICC, ali i EU… se često puta pitaju i više negoli vlasti neke države. Nešto manji uticaj te organizacije imaju na velike sile poput SAD, Kine, Rusije...

Ako uz to uzmemo još i činjenice šta je sve poklanjala naša ‘suverena’ država, onda tek postajemo svjesni veličine, hrabrosti i državotvorne svijesti Zmaja od Bosne. BiH je svu svoju imovinu u Hrvatskoj: luke, odmarališta, poslovnice Agrokomerca, poklonila Hrvatskoj. Srbiji poklonili svu struju sa Drine i naknadu za akumulaciju općinama. Za struju iz Buškog - Hrvatska do skoro nije plaćala ništa za akumulaciju. Srbija pljačka i ugalj iz rudnika u blizini granice. Izlaz na more kod Sutorine poklonili smo CG… Da i ne govorimo o najnovijim poklonima naših šuma i rudnika (između ostalog litijuma, otrova za ekologiju) od strane oba entiteta. Ali o tome više u jednoj od narednih tema/zavjeta.

Treba istaći da je vođa velikog ustanka za autonomiju Bosne tada imao svega 29 godina. I usudio se postaviti ovako smjele zahtjeve najjačoj imperiji svijeta u to vrijeme. I odobrena su mu četiri zahtjeva. Jedino nije prvi, tj. da se vrate poklonjene nahije (općine u Srbiji i CG). Time je Gradaščević izborio veću samostalnost i suverenost nego je imaju današnje države. Sa samo 400 kesa zlatnika. Veoma smjelo, ali uspješno. Tako je kada imaš pravog lidera, a ne beskičmenjake i intereždžije kao danas

‘Boga se bojim malo, Sultana nimalo, a Vezira ko dorata svoga’ Husein-kapetan Gradaščević. Ove riječi su i najbolje opisivale ovog velikana naše historije.

Nakon što nije dobio podršku i pomoć (za razliku od Grčke) od ausrijskog kancelara Materrnicha, autonomija Bosne je izdržala samo deset mjeseci.

Dokaz da je bio ispred svih drugih domaćih vladara u svojoj posebanosti kao čovjek koji poštuje sve religije, je taj, što je sa svoje 23 godine - 1823 g., Husein dao da se sagradi najveći školski centar za kršćane, koji će kasnije postati franjevački samostan u selu Tolisa kod Orašja. Jednako tako napravio je i pravoslavnu bogomolju u selu Obudovac kod Brčkog i naravno, napravio je najljepšu džamiju, Husejniju u Gradačcu.

‘U Bosni zvono crkve nikada nije smetalo glasu mujezina’ Husein-kapetan Gradaščević

Iz svega navedenog se vidi da Gradaščević iako je poštovao sve religije, pogotovo vlastitu (koja je sa Osmanlijama i došla na naše prostore), državotvorna svijest je bila jača, jer sa vlastitom državom (pa makar to bila autonomija) sami smo samostalno mogli da odlučujemo o svim pitanjima.

‘Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj. Bili su prije vas i ako Bog da, bit će i poslije vas’ Zmaj od Bosne

Koliko od te svijesti o suverenitetu naše države imaju vlasti koje nas vode u posljednje tri decenije, čitajte u narednih devet zavjeta.

Od deset zapovjedi ovo je bila prva:

- ‘Ništa Mu ne pridružujte’

‘El-vesaja el-‘ašr’, sure El-En’am i El-isra – časni Ku’ran;

- ‘Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene’

Izlazak 20, 2-17; vidi I Ponovljeni zakon 5,6-21 Biblija, Sveto pismo

Pouka deset zapovjedi: u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad egoizmom, mira nad ratom, svjetlosti nad tamom…