Karatista kluba „Energija“, Pavle Dujaković iz Banjaluke, najbolji je karatista svijeta u kategoriji do 21 godine i 60 kilograma. On je ovaj uspjeh ostvario ogromnom požrtvovanošću i voljom. Nosi crni pojas, a već osam godina je prvak BiH u svim uzrasnim kategorijama.

Pavle priča da je od malih nogu htio da se oproba u nekom borilačkom sportu, jer je kao mali volio da gleda filmove u kojima ima akcije. Blizu njegove kuće se otvorio karate klub i čim je čuo da je otvoren, počeo je trenirati.

Kako kaže, ovo nije ostvario preko noći. Smatra da je karate najbolje početi trenirati kao dosta mlađi, dok se ne usavrše svi pokreti i sve tehnike.

– Kroz to naučimo da gubimo, da se nosimo sa prvim porazima, s prvim pobjedama. Upoznaje se dosta ljudi i kada se dođe u neke određene godine treba se stvarno posvetiti. Neke evropske i svjetske države rade to na profesionalnom nivou, iako, nažalost, karate nije profesionalni sport – istakao je Dujaković 

Kada se ne takmiči i kada nisu u toku pripreme, radi jedan do dva treninga dnevno, a kada ulazi u pripreme, to su svaki dan po dva treninga dnevno, ujutru ili popodne, kao i teretana i kondiciona priprema.

– To radim kod trenera Nikole Grahovca. Poslije toga, svako veče od osam časova je karate kod trenera Branka Derajića ili Borisa Popovića. I kada se približavamo nekom velikom takmičenju, tu se ubacuju jutarnji treninzi i karate specifične snage, specifične kondicije. Popodne radim teretanu i kondicione pripreme i sve to naveče finiširamo treningom karatea gdje radimo taktike i tehnike – priča Dujaković.

Smatra da se karateu posvećuje čitav život, a da bi se uspjelo, na karate se, kako kaže, mora gledati kao neki način života.

– Uči nas i razmišljanju, da se nosimo sa prvim porazom i pobjedom. Karate nas dosta uči i samokontroli; i to je jedna od stavki koja je dosta bitna, jer kod nas, poen nije poen ako nokautiraš protivnika, nego se uvijek gleda da li ima kazne, gleda se dosta forma udarca, gleda se pozicija tijela i ostalo – objašnjava Dujaković.

Uporedio je i kakvo je stanje sa samim sportom kod nas i u svijetu i koliko se kod nas ulaže.

– Kada uporedim stanje u državi i vani, to je nebo i zemlja, to se ne može porediti. Generalno mogu reći da se malo ulaže u karate sport Republike Srpske. I ono što se ulaže, malo se vrati – istakao je Dujaković.

Uspio je, kaže, zahvaljujući prije svega svojim trenerima i pristupu prema njima i samom klubu.

– To stvarno rade iskreno i ne gledaju svoju korist. Vidi se da im je bitan naš rezultat i rezultat kluba. Onda, nakon toga, nekom mom mentalnom sklopu i mojoj posvećenosti i načinu što živim taj karate i što mislim da sam rođen da uspijem i jednog dana budem prvak svijeta – istakao je Dujaković.

Ustaljena praksa u društvu je da se na one koji znaju borilačke sportove gleda s dozom opreza, jer se u svakom segmentu mogu odbraniti. Ipak, kako Pavle priča, na njegovu sreću, nije još imao situaciju da iskoristi znanje o borilačkim vještinama na ulici.

– Siguran sam u ovo što znam, tako da, što se tiče toga, imam veliko samopouzdanje i crni pojas koji nosim govori dosta o tome. Mogli bi se odbraniti, ali opet kažem, karate je više vještina nego sport. Možda bi dosta puta i došlo do konflikta da me karate ne uči toj samokontroli i izbjegavanju tih stvari. Uz sve to, naši treneri nas uče borilačkom sportu i strogo nam naglašavaju da to znanje ne smijemo koristiti na ulici – istakao je Dujaković.

Karate je prošle godine debitovao na Olimpijskim igrama, ali je još neizvjesno da li će biti na idućim, 2024. u Parizu.

– Nadam se da hoće, jer to sigurno zaslužuje. Ali, na te stvari ne možemo da utičemo. Nadam se da ću nastaviti da napredujem kao do sada i da ću u budućnosti donijeti još jednu evropsku ili svjetsku medalju u Banjaluku – rekao je Dujaković.

Pavle Dujaković je unazad osam godina prvak BiH u svim uzrasnim kategorijama, kao i Republike Srpske. Osvojio je i dječije balkansko zlato, juniorsko, do 21 godine, i seniorsko balkansko zlato. Osvojio je i zlato u kategoriji kadeta na Ligama mladih. Postao je i vicešampion Evrope za mlađe seniore, te osvojio peto mjesto na Mediteranskim igrama.

Trenutno od primanja ima gradsku stipendiju u iznosu od 250 KM, što nije dovoljno ni za ozbiljnu sportsku ishranu, koja mora biti kvalitetna i strogo kontrolisana. Ipak, obećana mu je pomoć od 5.000 KM za uspjeh koji je nedavno ostvario.