I zbilja, Bosna i Hercegovina već 27 godina ne liči na sebe, stalno su pred njezinim građanima neke nepremostive prepreke, duboke rijeke, nacionalne podjele, netrpeljivosti, blokade, primitivni i uski interesi pojedinaca…
Piše: HRVOJE KOVAČ (Ljudski. ba)
Ima jedna modra rijeka.
Široka je duboka je.
Sto godina široka je.
Tìsuć ljeta duboka jest.
O dužini i ne sanjaj.
Tma i tmuša, neprebolna, napisao je veliki bosanskohercegovački pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar.
I zbilja, Bosna i Hercegovina već 27 godina ne liči na sebe, stalno su pred njezinim građanima neke nepremostive prepreke, duboke rijeke, nacionalne podjele, netrpeljivosti, blokade, primitivni i uski interesi pojedinaca…
Klipove podmeću svjesno sa samo jednim ciljem – ostati što dulje na vlasti i prigrabiti materijalnu korist za sebe i svoje najbliže.
Upravo to je jedini cilj političkih nomenklatura koje Bosnu i Hercegovinu već tri desetljeća vode u potpunu propast, a izljevima mržnje i huškanjem vrlo lako se održavaju na vodi - naše modre rijeke.
Političari u BiH, kao ni u jednoj drugoj državi u regionu već 30 godina su gotovo isti, to je i razlog zbog kojeg birači gube nadu i svjesno bojkotiraju svake izbore, a samim tim koče napredak društva kao takvog. O političkom pluraliznu mogli bismo lamentirati danima, no dovoljno je pogledati predizborne plakate kojima nas ovih dana masovno zasipaju i uvjeriti se kako nam se isti potrošeni političari cinično smješe u lice na svakom koraku i kao da poručuju -„Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine…“
Jesu li doista jači od sudbine? S obzirom na redove mladih ljudi koji svakodnevno stoje pred konzulatima i stranim veleposlanstvima – čini se da jesu.
Da se razumijemo i Mijatović ima mana, no njegove su vrline još uvijek ono što ulijeva nadu u bolje sutra.
STIŽU PROMJENE
I ako očekujete da će se takva politička slika promijeniti preko noći, varate se.
Svaka ključna politička promjena u zemlji Maka Dizdara događala se postupno, na taj način su se i političari mijenjali.
Pa smo tako dobili bivše komuniste i ljevičare u novim dresovima. Dragan Čović se potpisivao ćirilicom, izjašnjavao kao Jugoslaven i bio jedan od ključnih –provjerenih ljudi, bivše vojne industrije bivše Jugoslavije, a danas je veliki Hrvat koji ne izlazi iz crkve. Ni njegov kompanjon Milorad Dodik nije imun na metamorfoze. Dodik je cijeli život bio zagledan u najuspješnijeg premijera SFRJ, Konjičanina Antu Markovića, širio lijeve ideje, prezirao nacionaliste, osudio genocid u Srebrenici i ratne zločince Karadžića i Mladića nazvao pravim imenom – pa se predomislio. Što reći na metamorfozu Zlatka Lagumdžije?
Nekoć lider ljevice u BiH završio je kao kritičar iste, smijenio Nijaza Durakovića, optužen u nekoliko ozbiljnih kriminalnih afera, pa završio kao veliki musliman – na umri.
Zanimljivo je kako su upravo Dodik i Lagumdžija, nekoć nerazdvojni drugovi, danas udruženi u napadima na potpredsjednika SDP-a BiH.
Ima tih primjera koliko hoćete, no jesu li svi političari isti!?
Vrijeme je za nova lica, nove politike, priliku trebaju dobiti mlađi ljudi. Baš kao i u sportu, treba nam smjena generacija.
Dodikov režim i opozicija oštro su raspalili po potpredsjedniku SDP-a BiH Vojinu Mijatoviću. Režimski mediji izmišljaju milionske afere, dok sa strane združeni udaraju vukanovići, lagumdžije…
Spočitava se Mijatoviću sve i svašta, dok ga u rodnoj Banjoj Luci svakodnevno vrijeđaju i prijete mu jer se drznuo –zamislite, biti Bosanac i Hercegovac.
Mijatović želi u Predsjedništvo BiH, želi Bosnu i Hercegovinu bez podjela, nacionalizma, zemlju koja će jednaku priliku pružiti svim građanima. Njegova ideja o uvođenju predsjednika države, ekonomskom zaokretu i ukidanju glomazne adminstracije, kantona, entiteta, stotina ministara i zamjenika, izazvala je negodovanje i strah vladajućih struktura.
Njegova borba kroz Pokret za državu čini se kao borba s vjetrenjačama. Rijetko gdje ćete moći vidjeti velike bilboarde i plakate Pokreta za Državu, a o predizbornim spotovima da ne govorimo.
Mijatović se odaziva na sučeljavanja s protukandidatima, ali oni nemaju hrabrosti izaći mu na megdan.
To samo potvrđuje ispravnost puta kojim je krenuo. No, puta koji će biti dug i mukotrpan, jer ukoliko nakon ovih izbora Pokret za Državu ne nastavi još snažniju borbu na lokalnoj razini sve bi moglo biti uzaludno.
Mijatović se nada glasovima dijaspore, bh. iseljenika koji su spašavajući živu glavu u ratu danas ugledni biznismeni, stručnjaci, obrazovani ljudi čiji glas bi mogao donijeti promjene.
Upravo oni bi svojim glasovima mogli odlučiti i o SDP-ovom ulasku u Narodnu skupštinu RS-a nakon 12 godina. To bi bio prvi korak ka dugo očekivanim promjenama u bh. entitetu u kojem su Hrvati i Bošnjaci građani drugog reda. No, ne smije Mijatović zaboraviti na Srbe i na ostale. Svaki građanin u ovoj napaćenoj zemlji očekuje boljitak, normalan život na svome ognjištu. Makova Modra rijeka široka je i duboka. Ali, valja nama preko rijeke!
