Žustar politički sukob Elmedina Konakovića i Sabine Ćudić izbacio je na površinu smrad truleži koja se opasno širi Našom strankom. Oni koji pažljivo prate politička dešavanja, posebno u koaliciji stranaka Trojke, mogu uočiti da se veliki dio kadrova Naše stranke ponaša kao opozicija unutar vlasti, ali i da se teško snalaze na pozicijama koje su preuzeli.

Ukratko, snobizam, nategnuti elitizam i populizam dolazi im na naplatu.Svi problemi mogli bi se podijeliti u tri grupe.

Prva: Našu stranku vodi manja grupa ljudi koja je uglavnom skoncetrirana u užem rukovodstvu stranke. Okosnicu čine predsjednik Edin Forto, Predrag Kojović, ali prema izjavama članstva - glavnu riječ ipak vodi Sabina Ćudić.

Moć odlučivanja nabijena u uzak krug ljudi izaziva revolt i bijes drugih članova partije koji sjede u organima stranke što izaziva ogromne podjele.

Podjela je možda bila najjasnija pred lokalne izbore kada je Srđan Mandić najavio da će biti ponovo kandidat za načelnika Općine Centar. Vrh NS-a bio je protiv toga iz čistih ličnih pobuda, pa se krenulo u sabotažu Mandića. Ipak, Mandićev čvrst stav i najava da će izaći iz NS-a i formirati svoju listu izazvala je strah od totalnog kraha NS-a pa su se strasti smirile, ali 'zla krv' idalje je tu.

Druga: Pored toga, poseban problem predstavlja potpuno nesnalaženje kadrova NS na pozicijama, strah od preuzimanja odgovornosti, ali i bilo kakve javne kritike.

NS je jedina partija unutar stranaka Trojke koje ja preuzela najmanje pozicija koje su joj pripale i to iz čistog straha. Tako su ostavili Enisa Džafića kao direktora Željeznica FBiH, da bi se kasnije prali od njega, ostavili su direktora Agencije za sigurnost hrane BiH, direktora Lutrije BiH…

Umjesto preuzimanja funkcija i odgovornosti, NS je velikim dijelom ostala u modusu opozicione stranke koja poene prikuplja populističkim inicijativama, koje im se često obijaju o glavu.

To možda najbolje ilustrira nedavno vraćanje savjetničkih pozicija u Vladi Kantona Sarajevo. Pozicija koje su ukinute upravo na inicijativu Naše stranke.

Nihad Uk je to objasnio time da su pogriješili pa je priznao da je to bila populistička inicijativa koja se sad pokazala pogrešnom.

Slična definicija pasala bi i na novu inicijativu Sabine Ćudić.

Naime, djelujući iz opozicije, sjajno zvuči kada se preda inicijativa za smjenu nekog kadra SNSD-a, koju će potom vlast odbiti jer je nerealna i u datom trenutku teško provodiva.

Problem je što je Ćudić vlast. Dakle, ako se ide u smjenu kadra SNSD-a onda mora postojati plan, alternativa i cilj.

I tu dolazimo do treće grupe: Strah od kritika.

Kao opozicija, Naša stranka je bila glasna i sve njene ideje i inicijative su bile sjajne odnosno zvučale su sjajno. Problem je što su uglavnom neprovodive.

Dolaskom na pozicije vlasti, kadrovi NS-a su to konačno shvatili i probudili se u realnosti da je vlast teško biti i da postoje ljudi koji će se sjetiti vaših napuhanih obećanja i populističkih idiotizama koje ste predlagali i za koje ste se zalagali.

Zato je jasno vidljivo kako npr. kritična botovska masa sa Twittera lako može utjecati na odluke kadrova Naše stranke, ali i kako se teško nose sa kritikama medija pa u javnost izbace staljinistički pamflet s lekcijama novinarima kako trebaju izvještavati o njihovih uhapšenim kadrovima.

Opravdane i žustre kritike na rad njihovih kadrova i pisanje o aferama koje proizvode perjanice Naše stranke izazivaju napade anksioznosti unutar rukovodstva ove organizacije pa se zbog toga sve češće može čuti 'opozicioni glas' najlabilnijih. A tu grupu predvodi upravo Sabina Ćudić.

Otuda i često 'pranje' od koalicionih partnera, pa se mogu čuti kritike na 'halapljivi' i 'kleptokratski' SDP ili 'radikalni' i 'genetski zeleni' NiP, a sve kako bi pokušali zadržati svoj politički 'puritanizam'.

Sudeći prema reakcijama iz SDP-a i NiP-a raspolućenost unutar NS-a i prividno sjedenje na dvije stolice - onoj vrućoj vladajućoj i onoj u hladovini opozicije - neće se još dugo tolerirati. Zato će se NS uskoro morati pozicionirati - ili će shvatiti realnost i naučiti se nositi s teretom vlasti ili će svoje djelovanje ograničiti na lokalne teme. I to iz opozicije.