Da sam ministar ili neki predstavnik, ne bih govorio o “Otvorenom Balkanu” dok ne potpišemo granice sa Srbijom i dok nam se ne plati hidropotencijal koji se troši na Drini! Naš je problem što Dejton nije proveden – tačka!

Otišli smo ispod Dejtona i to je poraz za sve! U ratu sam švercovao oružje; u miru švercujem demokratiju! Državna imovina je direktno vezana za agresiju na BiH i stvaranje “Velike Srbije”! Genocid se dešavao u cijeloj BiH! Postoji embargo na spominjanje presuda Haškog tribunala i Suda za ljudska prava u Strasbourgu! Rezultat toga je da se sve izjednačava! Neprovođenje Daytona je uzrok ove situacije, samo su neki od citata počasnog predsjednika Stranke za BiH Harisa Silajdžića izrečenih u programu Face TV.

Prefrigani doktor Silajdžić, bivši Gadafijev prevoditelj, bivši Izetbegovićev prijatelj, bivši ministar vanjskih poslova BiH i bivši i sadašnji rušitelj Aprilskog paketa, koji je Bosnu i Hercegovinu koštao ulaska u EU, pa čak i u NATO savez, danas, dvadeset godina kasnije ugledao je svoju šansu na političkoj sceni, otvoreno se nudeći Amerikancima kao treća opcija u Bošnjaka.

Postoje tipovi kojima niko i nikada neće moći objasniti suštinu njihovih zabluda, baziranih na poimanju vlastite grandioznosti i genijalnosti. Oni su uvijek ti koji „najbolje znaju“, najdalje „vide“ i imaju „informacije“ koje, gle čuda, niko drugi ozbiljan – nema.

Takvi su zaljubljeni samo u sebe i vlastite ideje. Na one, koji im se suprostave gledaju s visine, pogledom, koji je kombinacija gađenja i prezira. Druge oštro i lako kritikuju, dok se sve primjedbe od njih samih obijaju ko’ od stoljetne bosanske bukve!

Sve to krene „na veliko“. Silajdžić obeća „kule i gradove“ i onda se kroz duži vremenski period uruši kao kula od karata. Od nekada moćne Stranke za BiH, preko obećanog ukidanja entiteta i 100 posto BiH!?, pa do pretvaranja u prah i pepeo medijskih projekta.

Silajdžić je jednostavno neosjetljiv na čak i dobronamjerna upozorenja i uvijek vozi samo kako je on namjerio, po nekom svom, gotovo pa mesijanskom GPS-u. U nizu olako obećanih projekta i ideja, grandioznošću propasti, ali dalekosežnošću posljedica, ipak se izdvaja Silajdžićeva odluka da uz podršku još par „mudrova“, odbije Aprilski paket, iza koga su stajale moćne SAD.

Prava je stina da je Siljadžić od strane SAD odavno precrtan malo debljim flomestorom i da od tog trenutka počinje njegov pravi strmoglavi pad u politici.

Političke posljedice odbijanja Aprilskog paketa u BiH su još gore.

Tadašnji lider HDZ 1990, Božo Ljubić mu se ekspresno „zahvalio“ na usluzi potrčavši sa Draganom Čovićem u naručje Milorada Dodika, što je rezultiralo srpsko-hrvatskim političkim savezom, koji i danas muti vodu u BiH i određuje dinamiku političkih zbivanja. Dodik i Čović su mudro podržali američki „paket“, što im je otvorilo vrata legitimiteta političkog djelovanja, dok su bošnjački političari ostali da kaskaju daleko iza i uz Silajdžićeva nemušta obećenja kako će na kraju „sve doći na svoje“.

Silajdžić, politički umirovljenik, pokušava sve ne bi li uspio da iz političke biografije spere mračnu istinu koja ne neizbrisiva.

Nema te sile kojom bivši ministar vanjskih poslova BiH može obrisati prošlost i ono što je učinio Bosni i Hercegovini.

Silajdžićev labuđi pjev na Hadžifejzovićevoj televiziji nije ništa drugo, do korištenje prilike da se međunarodnoj zajednici i Amerikancima nametne kao treća opcija kod Bošnjaka i da iskoristi umjetnu krizu koju je stvorio lider SNSD-a Milorad Dodik, ali i strmoglavi pad SDA i Bakira Izetbegovića. No, zaboravio je Doktor da Amerikanci ne zaboravljaju. Silajdžić, Lagumdžija, Ivanić i Izetbegović su prošlost, a uskoro će im se pridružiti i Dodik, dok svoju kartu u jednim pravcu čeka i Čović…