Fond solidarnosti odavno ne opravdava svoj naziv, a doktori kažu da su problem i nabavke i usluge koje nisu iste u Sarajevu i Drvaru U posljednje vrijeme često možemo čuti kako se izvršne vlasti hvale rekordnim budžetima koji su uglavnom takvi zbog rekordne naplate direktnih i indirektnih poreza, pa vodeći se logikom, bilo bi sasvim normalno očekivati da se dio tih sredstava izdvaja za one kojima je taj novac prijeko potreban. A to su teško oboljeli. Međutim, u realnosti to baš i nije tako.

Za liječenje oboljelih novac uglavnom skupljaju građani preko humanitarnih telefona, onkološki pacijenti imaju liste čekanja, kao da smrt može čekati, pacijentima se zakazuju hitni pregledi za nekoliko mjeseci, pojedinih citostatika nema, a Fond solidarnosti treba da, kao što mu i ime govori, bude solidaran. Međutim, on to prema riječima nekih ljekara već odavno nije, jer je zdravstveni sistem zakazao na svakom polju, pa i u Fondu solidarnosti. Osnovan je sa ciljem da građanima plati liječenje u inostranstvu, kada im nije moguće pomoći u domaćim zdravstvenim ustanovama, a osim toga, trebao bi plaćati i skupe lijekove za oboljele od najtežih bolesti, ali... Već odavno Fond ne dobija dovoljno sredstava iz federalnog budžeta, a krivica se uglavnom prebacuje na “onog drugog - vlast na opoziciju, a oni na poziciju i tako ukrug”. Ima li rješenja?

Šef Klinike za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu dr. Semir Bešlija odgovorno tvrdi da naša zemlja ima odlične stručnjake, ali da je sistem loš. A dobar sistem, izgleda, niko ne želi da uspostavi.

 - Fond solidarnosti je formiran za namjene kao što mu ime govori, ali koliko vidim, on to već odavno nije. To je Fond u kojem ljudi koji žive u Sarajevu plaćaju liječenje drugih ljudi. I to je stvar koja nije transparentna, pa i liječenja u inostranstvu. Ko to uopšte određuje i kako se novci troše? Imam informacije da se tu na godišnjoj razini potroši novca da bi se mogao napraviti jedan nacionalni centar za onkologiju, kad govorim o oblasti kojom se bavim, tvrdi on.

I specijalista interne medicine dr. Dragan Stevanović smatra da naša zemlja ima dobre ljekare, ali loš sistem. Prije svega, u Federaciji mora postojati politička volja za solidnim federalnim Ministarstvom zdravstva. Naime, prema njegovom mišljenju, Safet Omerović je bio posljednji ministar koji je nešto ozbiljno i entuzijastično radio na nivou Federacije.

- Mi nismo skoro dvije decenije imali odgovornog ministra koji ne radi populistički, nego sistematično. Jasno je da se mnoge stvari administrativno mogu riješiti. Znači, mora se izmijeniti Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji je anahron. Mora se izmijeniti Zakon o zdravstvenom osiguranju, ali ne mijenja se zato što se ne može postići politički dogovor, mišljenja je on.

Dalje navodi da je prijeko potrebno dogovoriti listu lijekova na nivou Federacije.

- Federalni ministar bi morao sjesti sa odgovornim stručnjacima i reći šta su prioriteti za koje nema liste čekanja. Znamo da se svugdje u svijetu čeka, ali se zna šta može, a šta ne može da se čeka. Zna se šta su prioriteti, kazao je.

No, tu nije kraj. Tehnologija kojom se savremena medicina služi, kod nas, kaže, kasni, a sistem održavanja opreme je loše riješen. Tu je i loša organizacija procedure liječenja, nedovoljno sredstava, što Stevanović redom obrazlaže.

- Mi smo na neki način ucijenjeni od onih firmi koji su dobavljači medicinske opreme. Oni su i serviseri sa mnogo većim cijenama nego što je to realno van BiH. Čak je i oprema skuplja nego vani, jer oni imaju monopol. Ja sam se nekad davno raspitivao kad smo akcelerator kupovali i uvjerio se koliko su cijene manje vani, jer ima više različitih dilera nego ovdje gdje je jedan. Drugi problem je organizacija. Na dva miliona stanovnika u državi rascjepkanost na 11 fondova je apsolutno neracionalna. A to je sve s ciljem da bi politička oligarhija po kantonima mogla upravljati tim fondovima. Sa stanovišta ekonomije i potrebe pacijenata je neracionalno, tvrdi doktor i podvlači da se stranka čiji je on član dvije decenije zalaže da formira jedan fond, odnosno zavod zdravstvenog osiguranja na nivou Federacije BiH.

- Kad ne možemo na nivou države, možemo bar na nivou Federacije, ali otpori političkih oligarhija su snažni. Najbolje bi bilo imati jedinstven federalni fond zdravstvenog osiguranja, jer su u ovom sistemu i pacijenti u drugim kantonima oštećeni. Iako svi građani imaju ista prava na zdravstvenu zaštitu po zakonu, to nije tako. Građani Federacije BiH u Drvaru i u Sarajevu nemaju ista zdravstvena prava i iste zdravstvene mogućnosti. Sarajevo ima više para i mogućnosti. Inače, ukupna izdvajanja generalno su mala po glavi stanovnika u odnosu na okruženje. I ono što smo se dogovorili, da od akciza na cigarete i alkohol izdvajamo dio novca u fond federalne Vlade, nikad nije u potpunosti implementirano, objašnjava on.

Osvrnuo se i na procedure odobravanja liječenja koje su, kako kaže, užasno komplicirane.

 - Mi se godinama zalažemo kao zdravstveni profesionalci da se u Zakonu o javnim nabavkama definiše uvjetna nabavka opreme i lijekova mimo onih procedura koje su propisane. Što se tiče onkoloških lijekova, većine citostatika koji se koriste ima. Nedostaje određen broj vrlo sofisticiranih citostatika, koji su i najskuplji i koji se inače teško nabavljaju i u svijetu, kaže Stevanović.

O poslovanju Fonda solidarnosti nije upoznat puno, jer ne zna koliko se za šta izdvaja.

- Dok sam bio u Domu naroda prije nekoliko godina, vidio sam te finansijske izvještaje i nisam baš bio sretan s njima. A zaista ne znam kakvo je poslovanje zadnje četiri godine, ističe.

Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH kažu da su svi izvještaji Fonda transparentni i da se mogu naći i na njihovoj stranici, tako da su sva utrošena sredstva za liječenje itekako opravdana.