Politika i nejedinstvo i među lovačkim udruženjima. Prošle su četiri godine od donošenja odluke o osnivanu lovišta na području Srednjobosanskog kantona po principu - jedna općina, jedno lovište. Ipak, četiri udruženja i dalje se ne mogu dogovoriti. U praksi, nema lova za gotovo hiljadu i po lovaca na području ovih općina. Jesu li u pozadini, ipak, neki drugi ciljevi?

U Gornjem Vakufu-Uskoplju, čijih blizu osam stotina lovaca iz dva udruženja već četvrtu godinu ne mogu u lov na području svoje općine. Dva predsjednika, udaljena tek nekoliko stotina metara jedan od drugog, pojašnjavaju razloge nepostizanja dogovora.

Predsjednik Lovačkog društva “Uskoplje” u općini Gornji Vakuf-Uskoplje i predsjednik Kantonalnog vijeća za lovstvo SBK-a Jerko Šapina zalaže se, kaže, za moderan model dva i više lovišta, te tvrdi da je zapelo na nerazumijevanju zakonskih propisa.

“Insistiram da nam temelj za dogovor bude zakon i odluka o osnivanju lovišta”, kaže Šapina.

S druge strane, predsjednik Lovačkog društva “Radovina” u općini Gornji Vakuf-Uskoplje i predsjednik Saveza lovačkih organizacija SBK-a Haris Milanović smatra da princip za dogovor trebao biti isti kao i u drugih deset općina SBK-a, te dodaje kako Lovačko društvo “Uskoplje” insistira na podjeli na dva ili više lovišta.

Ista je situacija i u Novom Travniku, gdje dva udruženja bez lovišta obilježavaju sedamdesetu godišnjicu lovstva. U svojoj općini, odvojeno. Za razliku od njih, u Travniku smatraju da zajednički lov u jednom lovištu nema alternative. No, odluku o osnivanju lovišta u deset općina ovog kantona u Gornjem Vakufu-Uskoplju različito vide.

“Odlukom o osnivanju lovišta je registrirano novo fiktivno lovačko društvo koje nije član ni jednog od dvaju saveza u Federaciji, što je protivno federalnom zakonu”, ističe Šapina.

“To su asoocijacije koje federalni zakon priznaje i potpuno su legalno ušle u proces ostvarivanja svojih prava”, smatra Milanović.

“Napravili smo iskorak smatrajući da je lov isključivo sport, da nema nikakvog nacionalnog predznaka, nema drugog načina ni mogućnosti, jer zbilja ni divljač nema prefiksa”, poručuje Ibrahim Beganović, predsjednik Lovačkog društva “Vlašić”, Travnik.

Dok se dogovor lovačkih udruženja na lokalnom nivou čeka, a lovci, umjesto u svojim legalno love u susjednim lovištima ili idu u krivolov, Advan Akeljić, ministar šumarstva poljoprivrede i vodoprivrede SBK-a (SDA), objašnjava:

“Ako ne bude dogovora, Ministarstvo će provesti tender, odnosno, licitaciju za dodjelu lovišta na upravljanje nekom koncesionaru.”

Da dogovor očigledno ne ovisi od lovaca nego politike jasno je svima. Jer da nije tako, logično bi bilo da oba lovačka udruženja u Novom Travniku, u povodu obilježavanja sedam desetljeća duge tradicije, organiziraju lov, a ne lovački bal.

“Nema hrvatskog i nema bošnjačkog lovišta, ne može ker da tjera divljač do hrvatske teritorije pa onda da prestane. Nema granica”, poručuje Dževad Mehina, predsjednik Lovačkog društva “Srndać” u općini Novi Travnik.

No, najteže je preći granice u vlastitim glavama. Međutim, dok se to ne desi, treba znati da je u ovim općinama blizu 1.500 lovaca naoružano s jednom ili više pušaka.