Mnogo se kritika može čuti na činjenicu da će aktualni predsjednik SDA Bakir Izetbegović zahvaljujući ponajviše poniznosti onih koji odlučuju u ovoj stranci biti jedini kandidat za novog predsjednika.

Objektivno, svjedočili smo da ni u drugim strankama u BiH ne stanuje puno više demokratije, naprotiv u njima nedostaje pojedinaca poput Šemse Mehmedovića spremnih da se do kraja konfrontiraju sa lošim sistemom.

Piše: BOGDAN BAUK

Očekivano, Izetbegović je upregnuo sebi lojalnu stranačku mašineriju da isključi bilo kakvu mogućnost iznenađenja na predstojećem stranačkom Kongresu. Kao i Milorad Dodik u SNSD-u on će biti jedini kandidat za predsjednika. Razlika je u tome što se Dodikovom jednoumlju ne smije ama baš niko usprotiviti, dok SDA ima Mehmedovića čija objektivna snaga nikada nije bila stvarna prijetnja za Izetbegovića, pa iznenađuje odluka da se on na najgrublji način eliminira iz utrke.

Demokratija u političkim partijama ne stanuje u SDA i SNSD-u, to je odavno svima jasno. Problem je što je nema ni u onima koji sebe predstavljaju kao alternativu.

Aktualni premijer FBiH Nermin Nikšić je izbjegao je provjeru unutarstranačkog povjerenja prolongirajući dugoočekivani Kongres SDP-a. Opravdanje za to je bilo preuzimanje vlasti, a fotelje su ušutkale i najveće kritičare neodržavanja unutarstranačkih izbora.

Najveći kritičar i najbolji poznavalac strategija obračuna s unutarstranačkim protivnicima u SDA Elmedin Konaković prenio je slične prakse u NIP. Ni on nije imao protukandidata za predsjednika stranke, jer boljeg i hrabrijeg u ovom trenutku nema.

Kongres je imala Naša stranka. Gle čuda, bio je samo jedan kandidat - Edin Forto.

Lideri Trojke koja je s vlasti u FBiH smijenila SDA, bar kada je riječ o unutarstranačkoj demokratiji, nisu se pokazali boljim od Izetbegovića. Doduše, njemu se dodaje da je "nasljednik" stranke.

Jedan, jedini, neprikosnoveni odavno je predsjednik HDZ-a Dragan Čović. On je svoju snagu demonstrirao i na posljednjem Saboru HDZ-a. Bio je jedini kandidat za predsjednika jer odavno po Hercegovini kruži priča da se ljudi ne vole vozati po gepecima.

U DF-u nikada nije bilo dileme. Predsjednik može biti samo jedan, s tim da Komšić svojim glasovima vuče stranku. Za razliku od njega, mnogo je lošije prošao Fahrudin Radončić čiji SBB je skoro nestao s političke scene.

HDZ 1990 još uvijek nekako drži "usta iznad vode" a Ilija Cvitanović također nije imao protukandidata za predsjednika stranke.

I dok su političarima puna usta brige za mlade ljude koji sve više odlaze u jednom smjeru, oni čvrsto drže stranačke busije jer promjena se objektivno boje svi.