Novi član Predsjedništva BiH Denis Bećirović kompletira svoj kabinet, a Ljudski.ba  donosi nepoznate detalje iz biografija ljudi od najvećeg povjerenja Denisa Bećirovića, Nerkeza Arifhodžića i Šahbaza Džihanovića.

Iako su mnogi očekivali kako će se Bećirović okružiti mladim i sposobnim kadrovima koji su budućnost ove zemlje, to se ipak nije dogodilo. Razlog je to da se malo pozabavimo nepoznatim detaljima iz njihovih karijera.

Nerkez Arifhodžić, iako danas ima 81. godinu, tek ove godine je doktorirao i to na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku gdje je uspješno odbranio doktorski rad pod naslovom „Diplomatija Bosne i Hercegovine u periodu od sticanja nezavisnosti (1992.) do Dejtona (1995.), sa posebnim osvrtom na mirovni proces i diplomatske odnose sa Organizacijom islamske konferencije i Savjetom evrope“.

Još je zanimljivije to što je u komisiji sjedila gradonačelnica Sarajeva, SDP-ova Benjamina Karić.

No, ni to nije sve. Nerkez Arifhodžić je prije tri godine - ponovno na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku uspješno odbranio magistarski rad pod naslovom „Uspostava i djelovanje bosanskohercegovačke diplomacije u uslovima agresije i rata (1992-1995)“.

Pogađate - u komisiji je ponovno sjedila Benjamina Karić, tada djevojačkog prezimena Londrc.

Arifhodžić je prije tri godine u Travniku stekao zvanje magistra prava iz uže naučne historijskopravne oblasti, doznaje Ljudski.ba

U Bećirovićevom kabinetu će, pored penzioniranog diplomate Nerkeza Arifhodžića, sjediti još jedan veteran bosanskohercegovačke političke scene. Riječ je o Šahbazu Džihanoviću.

Ovaj 73-godišnji političar, pravnik. prije rata je radio kao pravnik u Republičkom Izvršnom Vijeću BiH, gdje je nastavio raditi i nakon demokratskih izbora 1990. Tokom rata bio je konzul Bosne i Hercegovine u Munchenu. Po povratku u BiH pristupio je Stranci za BiH Harisa Silajdžića , koja ga je kandidirala za brojne visoke funkcije. Džihanović je, pored ostalog, bio dopredsjednik Federacije BiH, te sudija Ustavnog Suda Federacije BiH.

Oni nešto stariji još uvijek se sjećaju afere u kojoj je upravo Džihanović imao glavnu ulogu.

On je, naime 1999. godine bio i potpredsjednik Federacije BiH, a nekoliko mjeseci tokom 1999. i predsjednik Upravnog odbora Poštanske banke.

Protiv Džihanovića 2001. postojala je prijava koja nije imala veze s bankom.

Naime, advokat izvjesnog Fehima Sejarija podnio je prijavu protiv Šahbaza Džihanovića, optužujući ga da je „1998. iskoristio svoju poziciju bivšeg konzula u Münchenu i, predstavljajući se kao moćan čovjek, sklopio usmeni dogovor sa Fehimom Sejarijem iz Odelzhausena da će raditi za njega i zastupati interese firme Sejarija, koordinirati rad njegovih firmi osnovanih u BiH…"

Dalje se navodi da je Džihanović prikazao Sejariju da je za njega obavljao poslove sa firmama u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, te da je u Kantonalnom sudu u Sarajevu registrirao jednu Sejarijevu firmu…

Tadašnji zamjenik kantonalnog tužioca Branko Šljivar je u martu 2001. odbacio ovu prijavu, obrazlažući da je "Džihanović prikazao da je za Sejarija obavljao određene poslove i naplaćivao troškove svog poslovanja. Sejari je, nezadovoljan načinom obavljanja poslova od strane prijavljenog, usmeno raskinuo poslovnu suradnju, a onda je Džihanović ispostavio obračun međusobnih potraživanja, u kome je lažno naveo uplatu doprinosa na platu i ostale troškove. U međuvremenu je došlo do poravnanja u kome su se Sejari i Džihanović složili i prihvatili obračun troškova i doprinosa. Džihanović je u međuvremenu vratio mobilni telefon i auto, navodno, marke Mercedes…"

Nakon toga, Sejarijev advokat traži da se sprovede istraga, tvrdeći da je "vidljiv umišljaj okrivljenog Džihanovića da počini krivično djelo prevare". U obrazloženju navodi: "Imajući u vidu činjenicu da je okrivljeni Džihanović, kao bivši Izetbegovićev konzul u Münchenu, postao finansijski moćan čovjek, a da njegov pajtaš Haris Silajdžić, koji mu je namjestio i u drugom mandatu mjesto doministra pravde, raspolaže neograničenom moći prema organima pravosuđa, što je vidljivo i iz odluke Kantonalnog tužilaštva, koje zbog moći produžene Izetbegovićeve ruke, Harisa Silajdžića, nije moglo provesti ni predistražne radnje…"

O Sejariju je Džihanović napisao: "Nije nikakav biznismen koji želi ulagati u privredu BiH; radi se o najobičnijem zelenašu, trgovcu i lihvaru koji samo maksimalno koristi poslijeratne teškoće razorene privrede BiH; u Njemačkoj nabavlja po izrazito niskim cijenama uglavnom rabljene autobuse, stare uglavnom deset i više godina, reparira ih u svojoj radionici u Njemačkoj i zatim veoma skupo prodaje preduzećima i firmama širom BiH, iz čega izvlači milionsku dobit; u BiH osniva više firmi, u koje zapošljava simboličan broj radnika, koji uglavnom fingiraju, ali preko kojih vrši transfer novca, izbjegavanja plaćanje carina, poreza i dr., vrši uvoz, poslove leasinga… Plaćanje uglavnom vrši gotovinski, posebno sa privatnim firmama kojima prodaje autobuse, tako da time direktno oštećuje budžete BiH i Njemačke; vrhunac moga zaprepaštenja bio je kada sam vidio da Sejari prilikom boravka u hotelu u Sarajevu koristi pasoš BiH izdat na njegovo ime, iako nikada nije stekao status državljanina BiH…"

Na kraju Džihanović navodi: "Nakon svega što sam saznao i vidio, ja sam odlučio da prekinem svaku suradnju sa takvim 'biznismenom', vratio sam mu mobitel i auto star preko deset godina koji je on zvao 'Mercedes'. Naravno, izvršio sam obračun međusobnih potraživanja i naplatio sve što sam zaradio."

Džihanović je tako advokatsku poziciju zamijenio političkom foteljom, u kojoj "navodni" Mercedes više nije bio potreban - dobio je službeni auto.