Ove godine navršava se 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prethodne tri decenije obilježile su brojne krize, a posljednja se vezuje za predstojeću presudu Suda BiH predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Kakva god da bude, iz Republike Srpske najavljuju radikalizaciju prilika.

Tu je i rekonstrukcija vlasti na državnom nivou koja izgledno znači i novu krizu. Za to vrijeme o evropskom putu više se i ne priča, a ni ekonomija, izgleda, nije u fokusu. 

Nakon posljednjih opštih izbora, u oktobru 2022. godine, i uspostavljanja nove vlasti koju još uvijek, ali po svemu sudeći ne zadugo, čine Trojka, SNSD i HDZ BiH, mnogi su se ponadali da će zemlja konačno krenuti naprijed, malo većim i bržim koracima. Još jednom su ispali naivni svi oni koji su povjerovali u obećanja političara i po ko zna koji put se uvjerili da ona ne znače ništa.

"Ne da ćemo izgubiti četiri godine njihovog mandata, već smo izgubili deset godina naše budućnosti. Deset godina u nastojanju da se maknemo iz tog blata u kojem se nalazimo u koje smo zaglibili i bojim se da je to stanje status quo. Ono stanje koje je najprihvatljivije političarima u BiH, a najpogubnije za njene građane", smatra politička analitičarka Tanja Topić.

U normalnom, razvijenom demokratskom svijetu, ako se ne može postići dogovor, raspišu se novi izbori. U BiH ni to nije moguće, jer Izborni zakon ne predviđa mogućnost prijevremenih izbora.

"Elite koje su na vlasti, stalno su na vlasti. Samo neke minorne promjene budu tokom jednog ili dijela jednog mandata. Dakle, dok se one ne promijene, nema napretka. A one se mogu promijeniti samo pod nekim drugim pravilima, okolnostima, dakle pod nekim drugim Izbornim zakonom", ističe profesor međunarodnih odnosa Neven Anđelić.

Održavanje ravnoteže u, zbog ustavne strukture komplikovanoj državi, kao što je BiH nije nimalo jednostavan posao, naročito kada se konstantno paralelno odvijaju dva potpuno suprotna procesa. Jedan je da se država centralizuje, a drugi da se dodatno federalizuje. Upravo to je razlog čestih kriza i blokada, jer politički akteri koji čine vlast na državnom nivou, u stvari zagovaraju jedan od ova dva procesa. Ni 30 godine nakon rata nema konsenzusa o karakteru BiH kao države.

"Mislim da prvo treba postići konsenzus, ali o tome se priča 30 godine, a nikako da se postigne konsenzus o prihvatanju Ustava...", kaže politički analitičar Milan Sitarski.

Zbog konstantnih prijetnji otcjepljenjem RS, mnogi su zabrinuti za mir u BiH, naročito imajući u vidu jačanje krajnje desnice u Evropi i generalno geopolitička preslagivanja u svijetu.

"Mi imamo sada jedan kontekst u kojem situacija ovdje ne izgleda nimalo dobro i mogla bi biti puno puno gora i ja se pribojavam jedne strašne eskalacije", navodi novinar Sead Numanović. 

Tri decenije nakon rata domaći političari, iz sva tri naroda, ne odustaju od provjerenog recepta. Dizanje nacionalnih tenzija pred izbore, kad im padne rejting ili kad žele skrenuti pažnju javnosti sa neke finansijske mahinacije. Na ovaj način građane cijelo vrijeme drže u strahu i neizvjesnosti. Trideset godina nakon rata mi se zbog toga, umjesto da idemo naprijed, vrtimo u krug i pitamo da li će se ponovo zaratiti.