Da datumi nisu jedina afirmacija vrijednosti Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, prvi put zvanično spomenute u dokumentima iz 16. stoljeća, a prema vjerovanju nastale na temeljima bazilike s kraja 5. stoljeća, svjedoče njeni utjecaji na društvenu sliku stvarnosti. Kroz duhovno i kulturološko artikulisanje zajednice okupljene oko ovog prostora, crkva je postala potvrda multikulturalnosti i predosmanlijske Bosne.

“Zajednica obogaćuje ovaj duhovni i kulturološki mozaik Sarajeva, jer rijetki su toposi na zemaljskoj kugli koji u tako relativno malom teritorijalnom okviru njeguju i održavaju toliko duhovnih tradicija. Osim duhovnosti, crkva je bila stjecište obrazovanja, kulture. Kroz crkvu su se artikulirala i realizirala neka pitanja iz domena prava”, ističe historičar Aladin Husić.

Ova bogomolja krije bogatu muzeološku vrijednost. U okviru njenog kompleksa izgrađena je jedna od ukupno dvije daire u Sarajevu. Impliciralo je to postojanje jednog od prvih muzeja u Sarajevu.

“Napravljene su i daire, pošto je tu bio i crkveni han. U tim crkvenim dairama, koje su druge daire u Sarajevu, napravljen je i muzej koji je toliko značajan za Sarajevo i Pravoslavnu crkvu da spada među pet najskupocjenijih, najdragocjenijih muzeja u čitavome svijetu”, naglašava arhitekta Mufid Garibija.

Ikone nastale pretežno u stilu italokritske škole ono su što ovaj arhiv čini jednim od najpoznatijih crkvenih muzeja. Njegovu vrijednost čine i druge zbirke duhovno-historijskih elemenata vremena koja je proživljavala ova građevina.

“Drugu zbirku čine crkveni predmeti koji su ovdje u crkvi bili u upotrebi, pa su vremenom ostavljeni u riznicu i onda su pripojeni tom muzeju. Treća zbirka se sastoji od rukopisa”, objašnjava otac Vladislav Topalović.

Crkveni rukopisi, ali i dokumenti osmanske vlasti o ovoj crkvenoj općini ne ukazuju samo na duhovnost zajednice već društvenu sliku doba čiji se obrisi vrijednosti brišu danas u nedostatku kolektivne svijesti o lokalnom kulturnohistorijskom bogatstvu.