"Ovdje žene zapovijedaju!", kaže Rigopula Pavlidis iz udaljenog sela na grčkom otoku Karpatosu, jednom od rijetkih matrijarhalnih društava u Grčkoj.

Sjedeći za stolom na drugoj strani sobe, njezin suprug Janis tiho je kimnuo glavom.

- On ne može ništa bez mene, čak ni ispuniti svoj porezni obrazac, kaže Rigopula uz osmijeh, dok veze tradicionalnu haljinu u svojoj radionici.

Suprotno od drugih dijelova patrijarhalne Grčke, žene u Olimposu imaju vodeću ulogu u selu.

Izolirano od ostatka otoka, spektakularno brdsko selo očuvalo je ovu stoljetnu tradiciju koja je preživjela Osmansko Carstvo u 16. stoljeću i talijansku vladavinu u 20. stoljeću.

Do 1980-ih nije bilo asfaltirane ceste do Olimposa.

Sustav nasljeđivanja 

Među tradicijama koje su opstale je i sustav nasljeđivanja iz bizanstkog doba prema kojem se majčina imovina daje najstarijoj kćeri, rekao je lokalni povjesničar Giorgos Campanakis.

Krojačica Rigopoula tako je naslijedila 700 maslina svoje majke.

- Obitelji nisu imale dovoljno imovine da podijele među djecom, a da smo ostavili nasljeđe muškarcima, rasipali bi ga, rekla je.

Grčke žene tradicionalno su se selile u suprugov dom nakon vjenčanja. U Olimposu je uprotno.

Važnost žena vidi se i u njihovim imenima.

- Najstarija kći nosila je ime po majčinoj baki, suprotno od ostatka Grčke, gdje bi ga dobila po očevoj baki, rekao je Campanakis.

- Mnoge žene i dalje koriste prezime majke umjesto prezimena supruga, dodao je.

Uloga žena u Olimposu dodatno se ojačala 1950-ih godina kada su seoski muškarci počeli emigrirati zbog posla - uglavnom u Sjedinjene

Američke Države i europske zemlje - ostavljajući svoje supruge i kćeri da same upravljaju obiteljima i poljoprivrednim gospodarstvima.

Nije bilo izbora

- Nismo imale izbora nego raditi. To nam je bio jedini način da preživimo, prisjetila se 67-godišnja Ana Lentakis dok je brala artičoke blizu Olimposa.

Prije nekoliko godina, Lentakis je vodila konobu u Olimposu. Sada je ta uloga prešla u ruke njezine najstarije kćeri Marine.

- Ne znam jesmo li bile rane feministice, ali volim reći da je muškarac glava obitelji, a žena vrat, rekla je Marina, koja ima četrdesetak godina.

Marinina kći Ana ima samo 13 godina, ali zna da će jednog dana preuzeti palicu.

-To je ostavština moje bake i ponosno ću se brinuti o tome!, rekla je.

No "feministički" nasljedni sustav koristi samo najstarijoj djeci, rekao je Alain Chabloz iz Geografskog društva u Ženevi, koji je proučavao ovu temu.

- Najmlađi sinovi bili su prisiljeni na izgnanstvo dok su najmlađe kćeri morale ostati na otoku da bi pomogle starijima. Stvorena je neka vrsta društvene kaste, rekao je.

- Žene su te koje održavaju tradiciju, rekao je Janis Hacivalis, lokalni kipar koji je izradio kultnu statuu žene iz Olimposa koja gleda u more, čekajući povratak svog muža.

Starije žene iz sela tradicionalno nose vezene nošnje koje se sastoje od pregača s cvjetovima, marame i kožnih čizama.

Ovo dragocjeno nasljeđe ujedno je dio djevojčinog miraza, dok nošnje mogu koštati do 1000 eura i zahtijevaju sate rada.

Irina Hacipapa, 50-godišnja pekarica, najmlađa je žena s Olimposa koja još uvijek nosi nošnju svaki dan.

- Kćer sam naučila da veze, ali osim za blagdane, ne nosi nošnje jer nisu prilagođene modernom životu, rekla je.

- Naša nošnja postaje samo folklor za blagdane. Naš svijet nestaje, nadovezala se Irinina 70-godišnja majka.