Predsjednik RS-a Milorad Dodik kaže da je ponosan što pripada srpskom narodu, koji je imao dva antifašistička oslobodilačka pokreta u Drugom svjetskom ratu, a to su, kako tvrdi Dodik, partizanski pokret i otadžbinske vojne jedinice.

Dodikove „otadžbinske jedinice“ su zapravo četnički fašistički koljači koji su odgovorni za brojna zlodjela u Drugom svjetskom ratu.

Iste te „otadžbniske jedinice“ klale su nesrpsku živalj u dolini Drine, a sve pod izravnim zapovjedništvom njemačkih nacističkih okupatora kojima su četnički kolaboracionisti dostojno i vjerno služili.

Četnici su otvoreno šurovali i s ustaškim koljačima, a ovoga puta podsjećamo na najpoznatiju fotografiju iz Drugog svjetskog rata koja je snimljena u banjalučkom hotelu Bosna.

Naime, hrabri čin partizanskog ilegalca razotkrio je zločince, a fotografija fašističkih zlikovaca u četničkim i ustaškim uniformama obišla je svijet. Na fotografiji je četnički vojvoda Uroš Drenović, snimljen dok pije pivo s kolegama ustašama i vojnicima Vermachta u hotelu "Bosna" u Banjoj Luci.

Čovjek koji je raskrinkao kolaboracioniste i njihovu međusobnu suradnju u gradu na Vrbasu i koji je zaslužan za ovu fotografiju je Vilko Winterhalter, hrabri partizanski ilegalac, koji se domogao filma sa ovom fotografijom u okupiranoj Banjoj Luci i poslao ga na slobodni teritorij.

Vilko Winterhalter rodio se u Banjoj Luci, 17. srpnja 1909. godine.Gimnaziju je završio u Banjoj Luci, a studirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Bio je član SKOJ-a, a od 1928. i član KPJ. U NOR-u je učestvovao od 1941. Organizirao je partizanske štamparije i listove na području Bosanske Krajine. Bio je glavni urednik Glasa, organa NOF-a za Krajinu i Oslobođenja za Bosnu i Hercegovinu. Poslije oslobođenja zemlje bio je, između ostalog direktor Oslobođenja u Sarajevu, pomoćnik glavnog urednika Borbe, član Izvršnog vijeća NR BiH i CK SK BiH i savezni sekretar za informiranje.

Ulica Vilka Winterhaltera je 1993. godine izbrisana u Banjoj Luci, a četnički vojvoda Uroš Drenović, zločinac s fotografije, dobio je svoju ulicu u gradu na Vrbasu.

Inače, Uroš Drenović rodio se u selu Sitnica na Manjači, bio je četnički vojvoda iz Drugoga svjetskog rata. Borio se na strani osovinskih sila protiv jugoslavenskih partizana, posebno se istaknuo u napadu na Kozaru. Surađivao je s NDH.

U Drugi svjetski rat ušao je kao rezervni oficir sa zvanjem poručnika. Po kapitulaciji bio je jedan od vođa ustanka u Bosni, ali se odvojio od partizana i osnovao četničke jedinice. Ubrzo, 1942. godine prilazi ustašama i NDH te s njima sklapa sporazum o lojalnosti i suradnji a surađuje i s njemačkim nacističkim okupatorom. Njegove jedinice sudjeluju u napadu na civile na Kozari. Gine 1944. godine prilikom savezničkog napada na njemačke položaje.

Po ocjeni koju je dao u svom izvješću četnički major Slavoljub Vranješević 3. februara 1943. godine, Drenović je bio bolesno ambiciozan čovjek i patio od umišljene veličine te se rado dodvoravao i ustašama i Nijemcima, a uz to je slao i pokloničko izaslanstvo patrijarhu Hrvatske pravoslavne crkve Germogenu u Zagreb. Kao borac bio je hrabar ali vrlo slab zapovjednik jer "nema sposobnosti zapovijedati većoj jedinici u borbi", svjedočio je Vranješević.

Ova kratka priča o četničkom zločincu i hrabrom partizanskom ilegalcu jasna je slika današnje Banje Luke, i stalnih pokušaja prekrajanja povijesti.

Dok demokratske vlasti u bh. entitetu RS slave četničke zločince, njihovim stopama nerijetko idu i mladi učenici i studenti nastavljajući put u ponor, put bez povratka.

Ništa drugačije nije ni u redovima opozicije, čemu je nebrojemo puta do sada svojim istupima posvjedočio i zastupnik u NSRS-u Nebojša Vukanović, kome je i danas zasmetala izjava lidera SDP-a BiH Nermina Nikšića da su partizani pobijedili četnike.

Sve to skupa je samo preslika onoga što se u posljednjih 30 godina događa u Srbiji gdje se svake godine rehalibitira po jedan četnički zločinac i pokušava na legalan način promijeniti povijest izjednačavajući antifašiste i fašiste.