Dok se pokušava nositi s teretom prošlosti i izgraditi mostove suživota i pomirenja, Srebrenica se suočava s novim izazovima. Na stolu je inicijativa za promjenu imena ulica, koje bi mogle nositi nazive po Republici Srpskoj, 9. januaru, Goranu Zekiću.

Ova inicijativa je izazvala razumnu zabrinutost mještana i duboko pitanje o smjeru u kojem se kreće društvo. Umjesto korak naprijed, uglavnom se prave dva nazad.

U julu 1995. godine ratni zločinac Ratko Mladić naredio je svojim vojnicima skidanje table s imenom Reufa Selmanagića Crnog. Nakon masovnih ubistava, tabla je skinuta, a imena ulica u Srebrenici su promijenjena. Bila je to završna faza genocida. Danas, 28 godina poslije, srpski odbornici u Srebrenici žele učiniti isto. Tako Srebrenica, umjesto da gleda u budućnost, svakim danom korača po ranama prošlosti.

O promjeni naziva ulica u Srebrenici glasat će se na sjednici Skupštine općine Srebrenica krajem ovoga mjeseca. Prijedloge razmatraju četiri člana komisije iz reda srpskog naroda, dok su tri člana iz reda bošnjačkog  odustala znajući da nemaju većinu.  Za formiranje komisije o izmjeni imena ulica i dnevni red u kojem se nalazi ova tačka je glasao Salko Tursunović, predsjednik Skupštine, što mu Bošnjaci posebno zamjeraju.

„Kada god mi odlučimo da povučemo neku ručnu, taj čovjek odlazi i dalje sarađuje tamo. Ko god to posmatra sa strane će reći da Bošnjaci učestvuju u svemu tome“, kaže Almir Dudić, predsjednik Kluba SDA u Skupštini općine Srebrenica.

„Nastavlja se dalje s time  da Bošnjaci koji tamo žive - a da nisu Salko Tursunović, nisu odani politici Mladena Grujičića - ustvari će sve više i više odlaziti iz Srebrenice“, upozorava Ćamil Duraković, potpredsjednik RS-a.

Iako predlagač članova iz reda bošnjačkog naroda i potpisnik dnevnog reda sjednice na kojoj će se o tome raspravljati, Tursunović kaže da o komisiji ne zna ništa. Umjesto protivljenja za samu ideju mijenjanja naziva ulica, kaže da ne sarađuje on sa srpskim odbornicima, nego Bošnjaci koji ga optužuju: „Ja ne znam ni kad su zasjedale komisije, ni koja ulica treba da promijeni naziv, ni koje ime da nosi - dok drugi znaju. Ko sarađuje više sa njima?“.

Nezvanično, ulica koja sada nosi ime po borcu Narodnooslobodilačkog rata Reufu Selmanagiću postat će Dubrovačka. A ulica Maršala Tita će biti ulica Republike Srpske.

„Šta je problem što će se pojaviti ulica neka koja nosi naziv Republike Srpske? Je li to problem?  Meni je samo žao što je SDA to namjerno isfabrikovala problem, sukob - nisu htjeli da učestvuju i nisu htjeli da predlažu. Dakle, ako nema prijedloga, o njemu se ne može raspravljati“, kaže zamjenik načelnika Srebrenice Momčilo Cvjetinović (SDS).

Tako srpski odbornici donose odluke, predsjednik Skupštine ih potpisuje, a Bošnjaci gledaju. Ko im je kriv, smatra Tursunović, kada su se odlučili na bojkot: „Grupa ljudi iz nekog njima poznatog razloga su tražili bojkot. Mi ovdje trenutno ništa drugo ne znamo ni raditi, samo bojkotujemo“.

S druge strane, Bošnjaci tvrde da trebaju biti ujedinjeni, a ne podobni.

„Kada dođe nekakav srpski interes u pitanje, bez obzira na to što i na njihovoj strani ima političkog razdora, oni su tu jedinstveni. To na našoj strani, nažalost, nije slučaj“, dodaje Dudić.

A dok se oni međusobno optužuju, narod se, po običaju, ništa ne pita. Da se pita, evo šta bi kazali.

„Da ostanu iste, ali opet oni ako hoće, oni će zamijeniti, ne pita se narod“.

„Poslije 30 godina ponovo dolazimo u istu situaciju, da nam isti ti koji su bili akteri učestvuju u svim tim dešavanjima i da nam nametnu nazive ulica po nekim presuđenim ili ljudima koji su podržavali, koji su bili vinovnici početka rata“.

„Ljudi glasali, imaju većinu, mijenjaju, rade šta hoće“.

A zar bi iko trebao imati slobodu da prošlost prepiše na način koji pogoduje političkim interesima i tako uvrijedi žrtve, pitanje je za nadležne i međunarodnu zajednicu koja bi trebala reagovati prije nego opet postane kasno.