Partiokratija je postala svakodnevnica na cijelom Balkanu. Članovi partije imaju svoje benificije, ali u životu nije sve onako kako izgleda na prvu. partiokratija ima najstrašnije posljedice kojih postajemo svjesni tek kada bude kasno. Sjajna priča koja se može primjeniti na cijeli region.

Sve je počelo onda kad za mene nije bilo mjesta u obdaništu.

Bio sam mali, ali vrlo svjestan i odmah sam se učlanio u Partiju.

Tog momenta sam primljen u obdanište i za mene je počeo Partijski život.

U osnovnu školu primio me je Direktor Naš Član, i povjerio Učiteljici Našem Članu.

Završio sam kao vukovac, sa svim peticama.

U srednju školu primio me je direktor Naš Član i upoznao sa razrednim starješinom Našim Članom. Bio sam odličan đak.

Prijemni na fakultetu bio je prava pjesma – jer ga nisam ni polagao. A i zašto bih, kad su svi dekani Naši Članovi.

Studije su mi išle izvanredno, jer sam odmah dobio spisak Profesora Naših Članova. Diplomirao sam prije roka i ujedno i magistrirao.

Počeo sam da radim u odličnoj firmi, kod Direktora Našeg Člana, i vjerovatno bih uskoro i sam postao Direktor da mi se nije desila nesreća.

 Puklo mi je slijepo crijevo i hitno sam prebačen u bolnicu. To je trebalo da bude relativno bezopasna operacija, ali, nažalost, Dežurni hirurg bio je Naš Član. Nisam preživio.