Bosanskohercegovačka glumica koja uglavnom snima u inostranstvu gdje je zbog rata odselila kao djevojčica Maja Zećo podijelila je priču koja bi svima u BiH trebala biti inspiracija i vodilja kako se odnositi s djecom i osobama s poteškoćama. Na primjeru Neele mlade glumice iz Njemačke nam pojašnjava kako jedno humano društvo može pomoći osobama s poteškoćama u razvoju. Sve se dešava nakon sramotne geste u vrtiću u Širokom Brijegu i tuge malog Jakova.

"Ovo je Neele. Neele je kolegica glumica, plesačica, slobodna umjetnica. Godinama je bila zaposlena kao plesačica u pozorištu u Bremenu nakon čega je odlučila da postane slobodna umjetnica. Neele, snima filmove, bavi se plesom, i trenutno priprema svoju prvu profesionalnu teatarsku predstavu.

David Stöhr, pametni, mladi redatelj postupa s nama jendako, ravnopravno. Razgovaramo o svemu. Osjetljiva je tema kojom se bavimo (eutanazija ljudi sa poteškoćama u razvoju) ali i o tome otvoreno pričamo. Pristup radu na predstavi, drami-tragediji je krajnje profesionalan.

Neele mi je neki dan ispričala da živi s cimerima a ne sa roditeljima. Uhvatila sam sebe kako razmišljam- pa kako uspjeva??? Otkako smo počeli proces, borim se sa mišlju- šta je to što Neele ne umije? Šta nas to sve razlikuje osim tog jednog hromosoma? Uhvatila sam sebe kako sam puna predrasuda i pomislih- da li je ona o meni tako razmišljala kad me je srela...Sumnjam, jer govorimo o čistim, neiskvarenim bićima.

E to je najveća razlika između "nas" i "njih". Što smo mi pogrešivi da ni sami ne možemo dokučiti visinu, širinu, količinu našeg sopstvenog zla, što davimo sebe i svijet oko sebe svojim nezaistnim egima, svojim neostvarenim ambicijama, prigušenim frustracijama, ganjamo prestiže i važnost dok trunemo u mržnji. Molimo se raznim bogovima dok se preziremo i svađamo i jedni drugim najgore želimo. Mrze se ovi koji su ratovali, mrze se i oni koji su do jučer bili prijatelji, mrze se bogati siromašni, mrze se "ta će on" i "znam ja nju", mrze se Lugavina i Alipašino, mrzi se Brankovac i Balinovac, mrze se Velež i Zrinski, Željo i Sarajevo...

Duboko je gnjev u nas usađen. Jede nas. Problem je dublji od- dajte joj otkaz! A Neele? Neele je za 30-ti rođendan, u razgovoru sa roditeljima, izrazila želju da se odseli i osamostali. Roditelji i društvo u malom selu, pored Bremena, daleko od svetog Širokog, su Neele omogućili da postane samostalna idividua. 

Ne živi sama, tu su cimeri i cimerke koji su spremni pomoći ako gdje zapne. Cijeli taj projekat osmišljen je tako da se poboljša kvalitet života djece sa Downovoim sindromom jer puno bolje osmišljen nego što sam ga ja u kratkim crtama opisala.Nije poenta da BiH bude Njemačka, napominjem, Široki nije Hercegovina već mnogo šire- Bosna i Hercegovina i to su vaši sunardonjaci koji djeci uskraćuju osnovno pravo na sreću, poenta je:O vi primitivci, dozvolite da vam se prosire vidici! O vi primitivci, sramota nije imat dijete s poteskocom u razvoju, sramota je ne pomoc, slagat, ukrast i ubit.

"Voli bližnjeg svog kao samog sebe!" Prepoznati sebe u drugom zahtjeva visoki stepen svjesnosti o sebi!Još jedna činjenica, ne poređenja radi, već da neki znaju kako se još može poboljšat kvalitet života tih ljudi:

-U Berlinu postoji pozorište Ramba Zamba, u kojem glume glumci sa Downovim sindromom. Zaposleni su tu. Žive od svog posla. Postoji i teatarski festival posvećen djeci i odraslima sa poteskoćama u razvoju.Neele mi je neki dan, dok smo pile kafu, najvise voli kafu s puno mlijeka, rekla sljedeće:Maja, ja imam Downov sindrom. Neki ljudi imaju Downov sindrom, neki nešto drugo. To je tako.

Moja mama mene nije odbacila kad je saznala, moja mama je mene odlucila zadržati. Ja sam jako sretna što sve ovo imam i što sam s vama. Volim te, Maja.Ovo nije kritika majkama koje se odluče da ne zadrže dijete. Ovo je Neelina poruka meni, o tome koliko je sretna. Ona je sretno dijete. I to joj je omogućilo društvo koliko i roditelji."