Dječak Faris Hajdarević je dijete s poteškoćama u razvoju koje je ostvarilo svoj san i pokazalo da ova djeca mogu uspjeti u društvu. Ovih dana objavio je knjigu, u čemu su mu podrška bili ljudi koji neumorno, uporno rade da bi ova djeca napredovala u razvoju. Vlast to često ne razumije, a najbolje je pokazao primjer Udruženja Colibri koji svake, pa i ove godine bije neizvjesnu borbu za opstanak i pružanje besplatnih usluga mališanima.

- Ponosna sam na Farisa, Colibre, sve naše prijatelje, sve one koji istinski čine razliku. Nikada, ali nikada ne prestanite sanjati, ma kako nemogućim se činilo!!! poručila je direktorica Colibrija, žena heroina Aida Hrnjić.

Kao što smo rekli radost pomaganja mališanima često joj pokvari vlast, kao što je to nedavno učinila ministrica socijalne politike u KS koja misli da se ne treba odazivati na pozive roditelja djece s poteškoćama.

„Nije uobičajeno da ministar prisustvuje sastanku članova bilo kojeg udruženja, kao dobrovoljno povezanih fizičkih lica radi unaprjeđenja i ostvarivanja zajedničkih interesa ili cilja“ – napisala je ministrica u odgovoru na molbu za sastanak na kojem bi razgovarali o potrebnoj podršci kako se ne bi ugasio besplatni program Colibrija za djecu s poteškoćama.

Emotivna kakva jeste Aida se trudila razumjeti poruku, ali joj nije išlo.

- Ni manje ni više, nego ministrica za socijalna pitanja ne želi sresti roditelje djece s poteškoćama koji su definitivno jedna od najugroženijih kategorija našeg društva, poentirajući nam da smo „interesna grupa“ i nismo baš njen nivo za razgovarati. Ako je problem to što smo nevladina organizacija, može se reći da bi nama bilo mnogo lakše kad bi funkcionisalo ono što je pod njenom direktnom ingerencijom, ali na žalost svjedoci smo da ne funkcioniše. Ministrica ne zna koliko ima mališana s poteškoćama u Domovima za nezbrinutu djecu u Kantonu Sarajevo, ne zna za njihovu dob niti u kojim institucijama dobijaju usluge skrbi, edukacije i rehabilitacije niti zna koliko ima djece u njenoj ingerenciji za čije postojanje nikada nije čula, napisala je Hrnjić.

Iz istog ministarstva imali su novi šok, odbijena je njihova aplikacija za uvođenje Tomatis programa. Razlog čini se bizaran, nije ovjeren prošlogodišnji izvještaj. Za Hrnjić zbunjujuće jer su ti izvještaji prošle godine predati istom ministarstviu, a ranije ih nije trebalo ovjeravati.

- Rekao bi čovjek da se svi ti izvještaji skeniraju i uvedu u neki sistem pa je dostupno na klik relevantnim institucijama u svako doba. No ne lezi vraže, ništa od toga, iako je baš nedavno politika napravila čitav šou s printanim materijalima za zasjedanje Skupštine Kantona Sarajevo. Rekla im omražena opozicija da im fali papir, a oni napravili medijsku revoluciju. Može politika, ne mogu roditelji. Da je ikome stalo i da je htio vidjeti šta mi to hoćemo, nazvali bi nas i rekli da trebamo ovjeriti bivše izvještaje, bez obzira što su originali kod njih. Da je iko pročitao znao bi da smo jedini certificirani za ovaj metod u Kantonu Sarajevo i da su nebrojena djeca potpuno besplatno do sada dobivala ovu uslugu koju inače na komercijalnoj osnovi drugdje plaćaju po 1.200 KM. Postavlja se pitanje ko bi to sve uradio kad predstavnica izvršne vlasti kaže da nije uobičajeno da priča uopće sa roditeljima neke djece čiji je status u našem društvu – „trećerazredni građani“, jasno je iznijela svoj stav Hrnjić.

Zato je potpuno ispravna i očekivana reakcija iz grupe Ženski marš.

- Na kraju dana je stvarno nebitno ko kojoj stranci pripada, jer ja pamtim vremena kad su neki pozivali Aidu Hrnjić na sastanak u ministarstvo, općinu, grad i pitali Aidu kako da pomognu skupini kojoj i sama pripada. Na kraju dana je samo bitno imaš li empatije, pitaš li se kad ustaneš koliko je teško onima kojima ti ne pripadaš, ni po etniji, ni po religiji već po društvenom i ekonomskom statusu. Pitaš li se, šta bi mogao/la ja danas uraditi da nekome pomognem? Nije li dan puno ljepši i ispunjeniji kada znaš da si nekom pomogao/la, osobito ako si za vrijeme provedeno u instituciji dao/la svoj doprinos institucionalnoj pomoći društveno i socijalno ugrožene interesne organizacije?! - navodi se u statusu nakon svih trakavica koje prate bitku Colibrija da može pomagati djeci.

Odnos političara prema socijalno ranjivim kategorijama nije pokazala samo ministrica socijalne politike. Ona jeste diletantski proklizala sa odgovorom, ali ništa bolje od nje nisu ni ostale kolege u vladi koje takođe nisu smatrale da je potrebno doći na sastanak, ali ni odgovoriti na poziv. Poslano je 40 pozivnica, a u sali Skupštine pojavilo se nekoliko zastupnika. Došli su Vibor Handžić, Danijela Pejcinovic Kristic i Neira Avdibegović Dizdarević koji su mogli čuti jasne i argumentovane zahtjeve roditelja.

Senzibilitet prema Colibriju i onome što rade kontinuirano pokazuje općina Centar koja je i ove godine podržala rad Udruženja. Tu je i grad Sarajevo uz čiju podršku će se raditi na opremanju prostorija dobijenih od općine. 22.000 KM će pomoći u finalizaciji rekonstrukcije prostora i biće iskorištene za kupovinu toplotne pumpe i potrebne keramike za toalete.

Colibri neće stati, ne zbog politike, već volje i želje Aide Hrnjić da radi i ne odustane. I zato za kraj je najbolje podsjetiti na apel Maje Popović.

"Preporučujem političarima da se prestanu baviti pjevačicama ispred katedrale i da konačno učine nešto korisno. Npr. da izdvoje novac za Colibri kako bi udruženje nastavilo normalno da radi"