Teatralnost, patetika i izvjesno opasne namjere predsjednika Srbije Aleksandra Vučića dok je govorio o terorističkom napadu maskiranih osoba na Kosovu dokaz su da se u BiH oba oka moraju držati otvorena. Pokušaj da se kod Srba probude emocije žaleći ubijene napadače samo su dokaz da je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić ispravno odlučio da u UN-u govori iskreno i bez uvijanja o odnosima susjeda prema BiH.

Piše: ERNAD METAJ

Priča da se kosovska policija iživljavala nad teroristima koji su im ubili kolegu i izazvali jednu od najvećih poslijeratnih kriza na Balkanu dokaz je da Vučić dlaku mijenja, ali ćud nikada. Opravdanje da je riječ o Srbima s Kosova kojima je dojadio teror vlasti uz objašnjenje da su ogromne količine vojnog naoružanja i opreme dostupni za kupovinu bilo gdje pokazuju bahatost lidera kojem je izgleda jedino žao što su napadači uhvaćeni i spriječena dalja eskalacija.

Susjed koji je spreman relativizirati ubistvo policajca i igrati na kartu emocija Srba koji su odavno sredstvo za potkusurivanje u odnosima Srbije i Kosova nema dobre i iskrene namjere da traži dogovor koji će donijeti mir. Nervozan je Vučić jer će brza i efikasna akcija kosovske policije trgnuti uspavane evropske lidere koji još nisu shvatili da se vatra benzinom ne može gasiti.

Stvari se moraju nazvati pravim imenom ako se žele rješavati. To mnogi u BiH još nisu shvatili, pa su požurili da osude Komšića jer je za govornicom UN-a govorio o opasnim namjerama susjeda prema BiH. To su isti oni susjedi koji godinama neće da se konačno razgraniče sa BiH i odreknu stotina miliona eura koje neopravdano otimaju od BiH: Slučaj hidroelektrana na Drini i uzurpacije Buškog jezera jasan su primjer toga.

Vojni analitičari nakon Kosova otvoreno izražavaju sumnju da se sličan scenario sprema i u BiH. Dodiku se u Beogradu aplaudira kada kaže da želi rasparčati BiH. Na entitetskoj liniji se provocira sukob i vojnikom na bilbordima poručuje da "granica postoji". Samo slijepa politika o tome šuti, a napašće Komšića jer argumentovano tvrdi da susjedi ne poštuju međunarodno pravo u odnosima prema BiH. To što je povukao paralelu sa Putinom koji je gazeći međunarodno pravo krenuo s agresijom na Ukrajinu je opravdana pljuska međunarodnoj zajednici koja ne može, ili neće da shvati kako je na Balkanu lako zapuškarati.

Svi koji su kritikovali Komšića jer dira susjede prešutjeli su još jedan skandalozan istup Zorana Milanovića koji je dovoljno lud da pokaže koliko je Komšić u pravu. Predsjednik članice EU sebi dozvoljava da idiotskim nazove presudu Suda za ljudska prava. Gore od toga je poruka da poštivanje tih presuda BiH vodi u sukob kao i poruka da BiH neće mijenjati svoj Ustav dok za to ne dođe amin iz Zagreba.

Slažem se. Razgovarati i dogovarati se mora. Ali to ne znači da se na istinu treba žmiriti na oba oka, osim ako "privatni" ambasador Zlatko Lagumdžija nema neko logično objašnjenje da je premijer Kosova kriv jer mu maskirani napadači pucaju na policiju. Ono što neće da vide domaći političari u BiH jasno je specijalnom izaslaniku EU za Balkan Miroslavu Lajčaku. Možda ni njemu ne odgovara Komšićeva tvrdoglavost da stvari naziva pravim imenom, ali ne krije da je od njega korsno čuti šta se dešava u BiH. Ako ne vjerujete Komšiću poslušajte analitičara iz Hrvatske koji nema dvojbe da se Komšić za razliku od milanovića i Vučića svrstao na pravu stranu istorije. 

I Ukrajina je na pravoj strani istorije, ali tamo ljudi ginu za slobodu. I ovdje se ginulo, a nekima ne bi smetalo da se opet zapuca.