Nakon što je bio loš predsjedavajući VSTV-a jer je bio dio „potkivanja“ Milan Tegeltija pokazuje se još gorim društveno-političkim analitičarem. Njegovo populističko likovanje zbog ispadanja košarkaša BiH sa Evropskog prvenstva samo govori da mu ni ljudskost nije jača strana. Za nas Tegeltija je manji problem od lažnih dušebrižnika iz FBiH koji sport još uvijek vide samo kao šansu za jeftino ubiranje poena.

Piše: Asim Baličević (Ljudski.ba)

Bh. sportisti su sposobni za čuda, ali ona kratko traju. Čudo su igre košarkaša BiH na Eurobasketu, čudo su njihove kolegice koje će igrati na Svjetkom prvenstvu. Čudo je Lana Pudar koja je evropska prvakinja, čudo je ženska odbojkaška reprezentacija koja se drugi put uspjela plasirati na EP. Sportisti su davno preskočili političare koji ih koriste da se s njima slikaju, ili da se na njihovoj patnji iživljavaju kao pomenuti Tegeltija.

-Iz nespješne države ne mogu proizaći reprezentativni sportski uspjesi, posebno ne u kolektivnim sportovima. BiH ima 1,5 milion više stanovnika od Slovenije, skoro jednako kao Hrrvatska, duplo manje od Srbije, isti ili sličan mentalitet i talenat za iste sportove ali je neuspješna država i tu je razlika“, poručio je Tegeltija.

Od svega navedenog tačno je da BiH kao država nije funkcionalna, za što veliku krivicu snose ljudi poput Tegeltije. Bez trunke stida, bez imalo crveni u licu oni će godišnje iz budžeta „mrske im države“ u džep staviti stotine hiljada maraka. Godišnja primanja samo jednog budžetskog uhljeba koji se „igra“ s državom bila bi dovoljna za dostojne pripreme sportista, pokrivanje Laninih troškova takmičenja, ili put sjajne mlade violinistice iz Tuzle u SAD gdje njenu umjetnost više cijene nego političari u BiH.

Bez puno pompe prošla je vijest da su odbojkašice BiH izborile plasman na EP. Revanširale su se Grčkoj za poraz u kojem su im noge bile utrnule od spavanja po autobusima i u podrumu sarajevskog hotela. Pred odlazak u Njemačku Nurkić nam je slikom iz aviona sugerisao da se „pate“ i košarkaši. Nakon poraza od Litvanije nije pokazivao slike, ali je poručio da četvorica koji spavaju u jednom krevetu na terenu moraju klonuti u nekom trenutku.

Klonuli su košarkaši kada je najviše trebalo, protiv Litvanije. Srce je htjelo, ali umorna tijela i mozak nisu slušali. Neka struka kaže da li je trener mogao bolje iskoristiti tri igrača koji su rijetko ili nikako igrali, ali iz „podruma“ je teško biti najbolji u Evropi i svijetu. Nije nemoguće, može se desiti, ali ne može biti kontinuiteta.

“Znate dobro kako funkcioniše kod nas. Tri Bošnjaka, tri ova, tri ona.. dajte meni predsjednika saveza, i upravni odbor i direktora i više nikada nećete imati problema ni sa pripremama, ni sa hranom, ni sa hotelima. Ja sam spreman da preuzmem sve funkcije, ako mislite da je do mene.”, rekao je znakovito Nurkić nakon poraza od Litvanije pa nastavio:

“Šta to vrijedi ako četiri igrača spavaju u jednom krevetu? Dok jednom ne riješimo neke stvari da se zna, imamo… nije ni vrijeme ni mjesto za video i slike. Ljudi moramo shvatiti da je reprezentacija iznad svega. Ako želite da reprezentacija bude iznad svega, u bilo kom sportu, bilo gdje, moramo stvoriti uslove, inače nećemo moći naprijed. Možemo praviti čuda, a ovo su čuda, 12 momaka je ovdje dalo svoj maksimum. Ponosan sam na njih, ali mi je žao što nismo prošli dalje jer smo dali i zadnji atom snage.”, zaključio je naš košarkaš.

Za Tegeltiju i njima slične znamo da nisu prijatelji nikome osim sebi. Zato su veći problem prosječni sportisti koji su dres što se topiti znojem mora zamjenili udobnim stranačkim dresovima u kojima se bez znoja, a čini se i bez puno pameti bolje zarađuje. Tako se kantonalni zastupnik u Sarajavu Igor Stojanović „prislonio“ na košarkaše da bi promovisao sebe i kolegu u predizbornoj kampanji.

Danas kada Košarkaša reprezentacija Bosne i Hercegovine postiže zavidne rezultate vidimo koliko su upravo ovi momci istinski predstavnici naše domovine. Njihov odnos prema državnom dresu je ljubav prema BiH. Ovo me vratilo u period kada sam zajedno sa svojim drugom Alenom Tucakovićem bio uz naše momke, kada smo osvojili titulu Evropskog prvaka. Tada 2015. godine smo vidjeli kako snaga jedinstva i zajedništva pobjeđuje sve. Ta djeca su bili primjer duha prave izvorne Bosne i Hercegovine otvorene za sve one koji je vole i bodre. Danas kada smo, Alen Tucaković u dresu Socijaldemokratske partije pod rednim brojem 19. i ja, Igor Stojanović u dresu broj 5. u utakmici za Skupštinu Kantona Sarajevo, obećavamo da ćemo se u svom radu maksimalno zalagati za razvoj sporta, napisao je na društvenim mrežama Igor Stojanović.

Mladi košarkaši BiH su bili prvaci Evrope. To su čuda koja se dese. Musa i još neki igrači iz te sjajne generacije su uspjeli, ali omladinska košarka je opet „pala“ kao i bivši evropski šampion KK Bosna za kojeg političar Stojanović nije pokazao previše brige. Nije se pametno zamjerati koalicioniom partneru koji je Bosnu gurnuo ka provaliji. Ako je to briga o kojoj Stojanović priča onda su Nurkić i društvo već „presuđeni“. Dovoljno je zaviriti u kantonalne i državne budžete pa da vidimo sav jad odnosa politike prema sportu i kulturi.

Populizam je strašna stvar, ma koji mu motiv bio. Za razliku od Tegeltije mi ćemo navijati na EP i za Srbiju, i za Hrvatsku, i za Crnu Goru, i za Sloveniju. Naša želja je da neko od njih bude evropski prvak, ko bude najbolji. Za razliku od Tegeltije ne pada nam na pamet da likujemo jer je Srbija ispala sa vaterpolo turnira. Moćnu reprezentaciju „potopila“ je Francuska. Čuda se dese, a to ne znači da vaterpolisti Srbije ne zaslužuju podršku. Griješi Tegeltija ako misli da ljudi ne pamte kako je njegov prezimenjak u Vijeću ministara Zoran odugovlačio s uplatom odobrenih sredstava košarkaškom savezu BiH stvarajući za njega čini se potreban pristisak na reprezentaciju kojoj je dobro krenulo.