Ovisnost djece o mobitelima postao je sve veći problem u suvremenom društvu. Mobiteli su postali neizostavni dio svakodnevnog života djece i mladih, pružajući im pristup neograničenom svijetu informacija, komunikaciji i zabavi. Međutim, pretjerano korištenje mobitela može dovesti do različitih oblika ovisnosti s negativnim posljedicama na djetetov razvoj.

Takozvana nomofobija ili NO MObile PHONE PhoBIA koristi se za opisivanje psihološkog stanja u kojem se ljudi boje da će ostati bez mobitela. Djeca koja pate od nomofobije postaju tjeskobna i nesigurna kad su odvojena od svojih mobitela. Bez prestanka pregledajući feedove, lajkajući objave i komunicirajući putem društvenih mreža, djeca postaju zarobljena u svojim virtualnim svjetovima, zanemarujući stvarne interakcije s obitelji i prijateljima.

Zbog svih negativnosti koje sa sobom povlači pretjerano korištenje pametnih telefona, učiteljice iz Osnovne škole Lapad odlučile su djeci postaviti, za današnje okolnosti, neobične granice. Naime, po uzoru na neke škole koje su to prethodno učinile, odvele su ih na izlet 'Škola u prirodi', a dogovor je bio putovanje u potpunosti bez mobitela. Učiteljica 4.-F Katija Butigan ispričala nam je kako su ovu ideju realizirali na četverodnevnom putovanju u Lici.

- Danas je senzacija biti bez mobitela, a u biti to bi trebalo biti potpuno normalno posebno kod mlađe djece. S obzirom na to kako smo čuli da je OŠ Marina Držića također roditeljima ponudila opciju putovanja na ekskurziju bez mobitela, a to su učinile i neke škole iz Zagreba, nama se ta ideja jako svidjela - uvodno govori učiteljica Katija Butigan. 

Promatrajući školarce učiteljice su zaključile kako su "djeca prestala biti djeca"

- Postali su opterećeni, posebno kada idemo na izlete. Razmišljaju što će snimiti, slikati... Prestali su  uživati u momentu koji se trenutno događa. Sazvali smo roditeljski sastanak i predstavili smo ideju. U Liku ljudi ne idu često pa smo zbog toga željele da djeca uživaju punim plućima i da budu ono što smo bili mi kad smo išli u Školu u prirodi, a to je djeca bez opterećenja gdje im je mobitel, je li zvonio, je li im netko poslao poruku, jesu li nešto slikati, hoće li ga izgubiti, je li napunjen i sve ostalo - objasnila je učiteljica Butigan.

Reakcija roditelja bila je izrazito pozitivna.

- Od 74 roditelja njih dvoje je bilo protiv, a dvoje je bilo suzdržano. Svi ostali su se složili s tom idejom. Očito je kako su i oni svjesni da je mobitel previše zaokupio svih nas. Dogovorili smo se da se mogu čuti s djecom svaki dan, redovito ćemo im slati slike i bit će u toku gdje su njihova djeca i je li sve pod kontrolom. Pitali smo i djecu kako im se čini ta ideja, a oni su rekli kako bi ipak voljeli fotografirati krajolike i javiti se roditeljima. Nakon razgovora složili su se s nama i avantura je mogla početi - govori učiteljica Butigan.

Tako je odlučeno da se u Školu u prirodi ide bez mobitela.

- Neka djeca su toliko uživala u druženjima da nisu uopće tražila da nazovu roditelje nego bi ih mi pitali žele li se javiti, a oni bi na to rekli kako nemaju vremena. To samo znači da im je toliko bilo lijepo! Plan putovanja je bio zaista lijep. Posjetili smo Sokolarski centar, NP Krku. Uživali u Ogulinu u Ivaninoj kući bajki, posjet Memorijalnom centru Nikole Tesle. Posjetili smo Kuterevo i utočište medvjeda, uživali u Kući Velebita. A posebno su uživali u Rizvan cityu , adrenalinskom parku... Oni su toliko bili zaokupljeni svime time da uopće nisu razmišljali o mobitelima - prisjetila se učiteljica četvrtog razreda OŠ Lapad.

Na povratku za doma učiteljice su pitale djecu je li im nedostajao mobitel.

- Samo je jedno jedino dijete diglo ruku i reklo kako su mu nedostajale igrice. Drugi su rekli da im je bilo odlično i da su se odmorili, te da im mobitel nije nedostajao. Zaključak je bio da su se jednostavno opustili - oduševljena je učiteljica Katija Butigan s ovim malim eksperimentom.

Govori kako inače za vrijeme nastave djeca u nižim razredima ne smiju koristiti mobitele kao ni tijekom odmora. Mobiteli im služe, dodaje ona, da se jave roditeljima kad završi nastava.

- U većim razredima to je sve veći problem. Barem dok su mali, pokušavamo ih što više odmaknuti od mobitela. To su četvrtaši koji odrastaju i lijepo je da nose uspomene bez silne tehnologije. Roditelji su na kraju rekli kako je bilo lijepo vidjeti da su bili sretni bez nekog opterećenja. Kolegice su rekle kako će nastaviti tu tradiciju, barem s četvrtašima i nadam se kako će to zaživjeti - objašnjava učiteljica Katija Butigan.

Komentirala je kako su mobiteli danas potrebni, ali sve s granicom.

- Bez toga ne možemo živjeti, ali djeci ih definitivno treba svesti na minimum i uputiti ih da ih koriste na što pravilniji način, bez pretjerivanja. Pričala sam im kako sam ja, kada sam bila mala, išla u to vrijeme s prijateljima u šetnju. Tada sam mami rekla da idem vani i da se vraćam primjerice u 5 sati. Dogovor se poštovao i roditelji nas nisu mogli nazvati. Današnji školarci su rekli kako je to odlično jer njih roditelji često zovu i pitaju gdje su, s kim su, kad će doma doći. Od silne brige, djeci to postaje opterećenje. Mobitel je potreba, ali ga je dobro, s vremena na vrijeme, staviti po strani - zaključila je za Dubrovački dnevnik učiteljica iz OŠ Lapad Katija Butigan.