Prije rata u Općini Nevesinje živjelo je oko 200 Hrvata. Sada je ostala samo jedna povratnička obitelj Čuljak u selu Sopilja. No problem je što na svojoj zemlji ne mogu živjeti na miru, a već skoro 16 godina vode pravnu bitku za svoju imovinu jer se kroz njihovo imanje želi napraviti prolaz do susjednih kuća, premda postoji alternativni put. Ovaj slučaj stigao je i do ombudsmana za ljudska prava.

Zbog postavljanja ograde Luka Čuljak iz Nevesinja dobio je kaznu od 13.000 KM. Sami proces traje 16 godina, a njegova obitelj platila je ukupno 100.000 KM kazne; i to na svojoj zemlji. Lukin sin Danijel rekao je  da je izložen prijetnjama susjeda koji su mu otrovalii pse te brojne druge životinje.

Povratnička obitelj Luke Čuljka jedina je hrvatska obitelj u Nevesinju. Problemi su krenuli kada je postavio ivičnjake ispred svoje kuće i garaže. Zbog toga ga je tužio prvi susjed. Nakon osam godina sudskih procesa, dobio je prvu bitku, ali to je bio tek početak njegove borbe za imovinu.

Luka Čuljak kazao je da je njegov stric 1992. godine odveden u policijsku stanicu te da ga nikada nisu pronašli. Nađene je tek jedna njegova kost. Navodi primjer i da su njegovi susjedi bošnjačke nacionalnosti; Fazlići, Vrače i Ćatići također pobijeni.

“Taj isti Velimir Kovačević imao je ovce kod tog Ćatića koje je dotjerao prije na tri dana nego što su pobijene. Pa nek’ se načelnik sada zapita je li otišao zbog Luke Čuljka ili zbog svojih djela”, kazao je Čuljak.

Umjesto dobrosusjedskih odnosa, Čuljcima se, kako kaže, godinama osporavaju prava na dostojanstven život premda su se na svoje ognjište u Nevesinju vratili još krajem devedesetih. Zbog brojnih tužbi, skoro pa svakodnevnih pritisaka, uvjeren je da imaju i podršku vlasti i policije, te da ova priča ima nacionalne konotacije.

“Ja sam to ocijenio na taj način”, kazao je Čuljak pojasnivši da pritiske ne doživljava od svih Srba te da među njima ima i dobrih susjeda i kumova.

“Ovo što se radi po čijem je nalogu, oni neka se zapitaju”, kazao je Čuljak.

Načelnik Nevesinja Milenko Avdalović, pak, ističe kako je ovo isključivo imovinsko pitanje i da bez dogovara između susjeda nema rješenja.

“Pogotovo, znate kako je u Hercegovini gdje na jednoj parceli obično bude više vlasnika. Praktično, nitko na svoju njivu ne može doći ako neće prijeći preko tuđe njive. Svojoj kući ne može prići ako neće malo tuđeg dvorišta ‘uhvatiti’. To je ovdje apsolutno prisutno. Općina Nevesinje pokazivala je volju za ono što je u našoj nadležnosti”, kazao je za RTV HB načelnik Avdalović i pojasnio da općina kojoj je na čelu tu praktično nema prostora za djelovanje.

Selo Sopilja je možda i svjetski rekorder po broju intervencija policije, ali zanimljivo kako su kazne pisane samo Luki Čuljku.

Ahmed Salčin iz Udruženja Vaša prava ističe kako se želi zaobići pravomoćna presuda i činjenica da susjedi nemaju pravo služnosti puta. Salčin je uvjeren da se drugim sredstvima susjedima pokušava osigurati pristupni put.

“Ovo je sasvim druga pozadina jer se on bori za svoje i on ne da. Netko, možda, lako odustane. Manjinski je povratnik, a vidite što se događa povratnicima u zadnje vrijeme. Toliko napada na povratnike; na njega je također bilo napada; i pištoljem”, kazao je Salčin za RTV HB.

No, za sve prijetnje, odgovornih nema. Sa slučajem je upoznat i ombudsman za ljudska prava. Čuljku je obećano da će novi regulacijski plan zaobići njegovo imanje. Tako kažu i u općini.

“Tužitelj se ne zadovoljava ovim rješenjem iako ono, naglašavamo, predviđa izgradnju novog puta izvan granica njegove parcele”, citirao je Salčin sudsku odluku te istaknuo da je, kada dođete na teren i vidite koje su nekretnine obuhvaćene evidentno da se radi o nekretninama Luke Čuljka.

“Ne pristajem da mi se uzme po njihovom navođenju, kako su oni tražili. Uzima se četiri duluma moje zemlje”, kazao je Čuljak i predložio da se utvrdi put koji je ucrtan već u austrougarskom razdoblju. Po tome bi, kako kaže, bili zadovoljni i on i općina.

Premda Nevesinjac Luka Čuljak pravne bitke za svoje imanje vodi već 16 godina ne misli odustati. Naprotiv. Bavi se poljoprivredom i stočarstvom i ne želi napustiti svoje ognjište na koje se vratio koncem devedesetih godina./HNS/