Njegova ideja je da trošak poslodavca na minimalnu plaću bude jednak sadašnjem trošku na istu. Kaže ne bi država bila na gubitku jer bi svaki poslodavac za razliku u plaći morao povećati promet i to bi se vratilo kroz PDV. Osim toga minimalnu plaću bi ostvarivali niskokvalifikovani radnici, tako da bi sve plaće visokokvalifikovanih bile preko 2.000 KM.

Prijeratni privatnik Haris Redžić koji je i danas uspješan biznismen jedan je od rijetkih poslodavaca u BiH koji jasno i glasno kaže da je realna minimalna plaća u BiH 1.500 maraka. To je više i od zahtjeva Sindikata.

- Ja sam uvijek volio biti aktivan u društveno – političkom životu. 2014 sam upozoravao visoke funkcionere da će doći do egzodusa radne snage. Jedan od načina je da se radnik adekvatno plati za što treba poduzeti su šire izmjene zakonske regulative, a ne samo ovo o čemu se danas priča, a to je smanjenje stope doprinosa, rekao je Redžić za Ljudski. ba.

Ključna stvar prema njegovom mišljenju je suzbiti neevidentirani promet roba i usluga, ili „sivu zonu“ koja u BiH proguta i do 25 milijardi maraka. U tom pravcu on je zagovornik uvođenja obaveznog bezgotovinskog plaćanja što bi stvorilo i pretpostavku za ujedinjavanje ne samo ekonomskog već i cijelog društveno – političkog prostora BiH.

- Vidite ko se sve hapsi zbog trgovine drogom. To su ljudi koji su protiv finansijske discipline jer njima treba da se obrće keš novac. Tolerisanjem sive zone najviše se pogoduje ljudima koji su bliski vlastima i koji se najviše bogate. Uvođenjem bezgotovinskog plaćanja imali bi jasnu evidenciju poreza prema osobama, vrlo lako bi se ustanovilo koliko svako od nas ima prometa, a državi bi to dalo prostora da dio ubranih prihoda vrati potrošačima, smatra Redžić.

Osim navedenog, povlačenje gotovine iz opticaja drastično bi smanjilo mito i korupciju, što bi državnu administraciju učinilo efikasnijom.

Njegova ideja je da trošak poslodavca na minimalnu plaću bude jednak sadašnjem trošku na istu. Kaže ne bi država bila na gubitku jer bi svaki poslodavac za razliku u plaći morao povećati promet i to bi se vratilo kroz PDV. Osim toga minimalnu plaću bi ostvarivali niskokvalifikovani radnici, tako da bi sve plaće visokokvalifikovanih bile preko 2.000 KM.

- Zbog postojeće zakonske regulative ni ja kao poslodavac ne mogu adekvatno nagraditi radnike, a iskustvo me je naučilo da je recept uspjeha u biznisu imati zadovoljne i radnike od povjerenja. Sada im na plaću dajemo topli obrok, prevoz, i terenske dodatke, ali su plaće male da bi se preživjelo, kaže Redžić.

Ne zna zašto većina poslodavaca u BiH ne govori kao on, već se bore da minimalna plaća bude oko 700 KM.

- Ja mislim da bi mogla biti dva razloga, ili ne razumiju o čemu se tačno radi, ili imaju neku korist od sive zone, smatra Redžić.

Samo u Živinicama kaže ima preko 80 subjekata koji djeluju na crno. To kaže svi vide jer su stalno prisutni oglasi na društvenim mrežama o prodaji ili pružanju različitih usluga, ali inspekcije ne idu prema njima. Tako država kupuje socijalni mir, što je pogrešno. Između ostalog i to je jedna od prepreka za poveća nje plaće u firmama gdje se evidentira promet.

Sjeća se kada je 2017 preuzeo Liberalnu stranku u BiH da je njegov prijedlog o minimalnoj plaća u iznosu 1.300 KM izazvao dosta reakcija. Zvao ga je Zlatko Hurtić tadašnji savjetnik premijera Novalića i tvrdio da je to populizam. 

- Vidjeli smo se na kafi. Pitao sam ga jesu li procjene Svjetske banke realne, ili se tek tako donose. S obzirom da smo se složili kako su realne složio se i da postoji realna osnova za moj prijedlog. Objektivno BiH je tada suzbijanjem sive zone mogla doći do povećanja GDP -a na novo Slovenije, a to znači da su i plaće mogle biti na istom nivou. Problem je što se na tome ništa ne radi, kaže Redžić.

Sa privatnim biznisom je krenuo desetak godina prije rata. Iako mnogi danas kude tadašnje državno uređenje njemu je bilo lakše poslovati.- Tada su se inspektori u kontrolama trudili da se prvenstveno otklone uočeni nedostatci. Čak su pitali da li to znamo i treba li nam pomoć. Danas je samo jedan cilj, po svaku cijenu izdati prekršajni nalog, kaže Redžić.

Tokom rata se nije bavio biznisom. Jedno vrijeme je bio državni poslanik, te pripadnik Armije BiH. Završetkom rata vratio se privatnom biznisu. Danas osim salona namještaja njegov porodični biznis je proširen na građevinsku firmu i nekoliko benzinskih pumpi.

- Ja iskreno mislim da se svi moramo stalno educirati kako bi posao napredovao. Osim toga veoma je važno da većina shvati kako interesi države moraju biti ispred ličnih interesa. Tek tada nam svima može biti dobro kaže Redžić.