Najveći dio spomen područja na kojem su do prošle godine i zabrane austrijske vlade održavane kontroverzne, nerijetko ustašofilne komemoracije, prodan je lokalnom vlasniku mljekare koji ima više od stotinu krava muzara.

Počasni bleiburški vod pokušava osporiti transakciju, iako je, po svemu sudeći, do nje došlo upravo njihovim propustom

Spomen područje na Blajburškom polju, na kojem se desetljećima održava kontroverzna komemoracija koju je prošle godine zabranila austrijska vlada, uskoro bi moglo postati livada za ispašu stoke, doznaju Novosti. Dok organizator Počasni bleiburški vod (PBV) i dalje javno oglašava da se sudskim putem bori za povratak masovnog svibanjskog događaja koji je zaustavljen zbog veličanja ustaškog fašizma, malo je kome poznata činjenica da je prije četiri mjeseca upravo ta zelena površina, izuzev pozornice, natkrivenog oltara i spomenika posvećenog ustaškoj vojsci, prodana lokalnom vlasniku mljekare (podaci poznati redakciji) koji ima više od stotinu krava muzara. Do ovakvog raspleta došlo je zahvaljujući austrijskim zakonima o nasljedstvu, ali i zbog niza propusta PBV-a, koji sada preko suda nastoji osporiti transakciju tvrdeći da se radi o njihovoj imovini prodanoj takoreći na prijevaru.

Navedena pravna bitka teče još od kolovoza 2020. godine, kad je preminuo Ilija Abramović, ustaša i suosnivač PBV-a. Oko 30 tisuća kvadrata zemlje na kojoj se svake godine skupljalo više desetaka tisuća ljudi iz Hrvatske i inozemstva u zemljišnom registru glasilo je isključivo na njegovo ime.

Nakon što je umro, u raspravi o sadržaju testamenta je otkriveno da je Abramović ostavio supruzi Elfriede svu imovinu osim onih 30 tisuća kvadratnih metara. Njih je prepustio PBV-u. No onda je došlo do preokreta. Pravni skrbnici vremešne udovice od njih su zatražili financijsku naknadu za njen udio u toj imovini, na što ona ima pravo po austrijskim zakonima. Bez obzira na oporuku pokojnog, tamošnji sustav priznaje pravo bračnom paru da pod određenim uvjetima zatraži i dobije financijsku protuvrijednost polovice takve ostavštine.

PBV je, međutim, preko odvjetnika tražio da se ova konkretna imovina u potpunosti odstrani iz ostavinskog postupka. No povjerenik iz Klagenfurta zadužen za testament odbacio je zahtjev. U zemljišniku je, naime, Abramović naveden kao jedini vlasnik, bez druge zabilježbe ili ikakvog pisanog traga o tome da je bio nečiji povjerenik. U prijevodu, PBV je propustio poduzeti adekvatne pravne korake da osigura glatki transfer imovine u slučaju Abramovićeve smrti.

Pravna bitka teče još od kolovoza 2020. godine, kad je preminuo Ilija Abramović, ustaša i suosnivač PBV-a. Oko 30 tisuća kvadrata zemlje na kojoj se svake godine skupljalo više desetaka tisuća ljudi iz Hrvatske i inozemstva u zemljišnom registru glasilo je isključivo na njegovo ime

Nakon dugotrajne analize sadržaja oporuke, povjerenik je donio odluku da PBV udovici doista mora isplatiti oko 100 tisuća eura, polovicu ukupne vrijednosti 30 tisuća kvadratnih metara zemlje. Oni su to odbili, tvrdeći da ne žele plaćati nešto što su preko pokojnog Abramovića već u cijelosti financirali.

Njihovom odbijenicom pravni skrbnici gospođe Abramović bili su lišeni odgovornosti da predaju imovinu PBV-u. Umjesto toga, aktivirali su zahtjev za procjenom i prodajom cjelokupnog zemljišta. Sve je procijenjeno na 217 tisuća eura. Čestice pod brojevima 826, 853, 856 i 859, koje ukupno imaju oko 28 tisuća kvadrata, prodane su stoga mljekaru za 120 tisuća eura. U ponudi je bilo i područje na kojem je natkrivena bina s oltarom gdje su se održavale mise i politički govori, kao i dio zemlje sa spomenikom na kojem je do prošle godine pisalo: "U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci", ali je zbog naredbe austrijskih vlasti hrvatski dio natpisa uklonjen.

Ostala je ponešto suptilnija njemačka verzija: "U sjećanje na poginule Hrvate." To je isti spomenik s kojeg je PBV odbio maknuti grb s prvim bijelim poljem pa su lokalne vlasti samostalno obavile posao. Te čestice nisu prodane, vjerojatno zato što nisu bile interesantne blajburškom proizvođaču mlijeka i pripadajućih prerađevina. No i bina i spomenik nalaze se na zemlji koju je austrijski sustav pravomoćno predao gospođi Abramović. Plus onaj novac dobiven od prodaje ostalih parcela.

Osim što je ovakva odluka povjerenika donesena jer nigdje nije pronašao zabilježbu PBV-a o pravu na imovinu, sama udruga je potom napravila dodatni propust i olakšala put ka konačnom pravorijeku. Protiv ovakve odluke, naime, nisu uložili prigovor na vrijeme pa je ona postala konačna.

Udruzi stoga nije preostalo ništa drugo nego da pokušaju osporiti prodaju zemlje blajburškom poljoprivredniku koji ju je kupio 3. travnja ove godine. Od suda su zatražili reviziju odluke o oporuci te se potom nimalo suptilnom intonacijom ostrvili na novog vlasnika prodanih parcela. Na isti dan kad je šačica emisara PBV-a 12. svibnja posjetila obližnju crkvu u Bleiburgu, njihovi pravni zastupnici iz odvjetničkog ureda Andreasa Horaceka obratili su mu se pismenim putem.

Poručili su da su podnijeli žalbu na transakciju i upozorili da se ne upisuje u zemljišnik zato što je zemlja njihova, o čemu imaju pisano svjedočenje bivšeg javnog bilježnika.

Prema neslužbenim informacijama, tvrdnje toga bilježnika koji je navodno sudjelovao u kupoprodaji parcela i navodne uplatnice PBV-a za kupnju zemlje najvažniji su dokazi kojim ova organizacija nastoji blokirati posao.

Pitanje je, međutim, hoće li to biti dostatno za kvalitetno osporavanje prodaje, a kamoli konačno dobivanje toga zemljišta od udovice. Prema neslužbenim podacima kojima raspolažu Novosti, i dalje nisu pokazali ugovore s Abramovićem i slične dokumente kojima bi nedvosmisleno mogli potkrijepiti tvrdnju da je on tek služio za njihovo višedesetljetno imovinsko širenje po blajburškom polju.

Upravo način na koji su kupovali zemlju, prožet višekratnim usputnim izigravanjima austrijskih vlasti, doveo je PBV u današnju situaciju. Poslije Drugog svjetskog rata nisu mogli legalno djelovati zato što je Austrija branila strancima i izbjeglicama bilo kakvu političku aktivnost. Oni su svejedno djelovali, zbog čega je protiv čelnika udruge tamošnja policija 1971. godine pokrenula istragu. Imali su ime, grb i fašističku zastavu, ali ne i pravnu osobnost kao svaka druga civilna organizacija, pa ih se istraživalo zbog članstva u tajnim društvima.

K tome, prema tadašnjim zakonima, strancima nije bilo dozvoljeno kupovati poljoprivrednu zemlju, zbog čega je "hrvatska emigracija" za taj posao zadužila Karla Vrabca, njihovog povjerenika i ustaškog imigranta s austrijskim državljanstvom. On je 1965. kupio prve dvije tisuće kvadrata za 20 tisuća šilinga. Novac je skupio Vilim Cecelja, svećenik i Pavelićev ispovjednik pred kojim je 16. travnja 1941. prva ustaška vlada na čelu s poglavnikom položila zakletvu. Austrijanci su dozvolili kupnju, ali pod uvjetom zabrane dizanja bilo kakvih spomenika ili građevnih objekata. Kako su s vremenom popuštali zahtjevima, tako su organizatori iskorištavali situaciju, od otvorenog slavljenja ustaša na spomeničkom natpisu do dizanja popratnih objekata. Korištenje poljoprivredne zemlje, koja se po zakonu mogla prodati jedino za poljoprivredu, također nije kontrolirano.

Koju godinu poslije, ovo je zemljište preneseno na Iliju Abramovića. Rođen 1925., Abramović je od 1943. godine sudjelovao u ratu kao ustaša. Nakon što je 1945. teško ranjen i pušten iz zarobljeništva, ostao je živjeti u Klagenfurtu kao apatrid. Spada i u prvu generaciju ustaša koji su još 1952. premijerno došli u Bleiburg. Sudjelovao je i u osnivanju PBV-a. Od 1961. do 2007. godine jedno je vrijeme bio rizničar, a drugo njihov glavni tajnik. Predsjedničku poziciju obnašao je od 2007. do 2017., kada je proglašen doživotnim počasnim predsjednikom udruge. Od 2004. do 2008. Abramović je na svoje ime kupio dodatne parcele zemljišta u Bleiburgu, pa se spomen-područje na koncu proširilo do skoro 30 tisuća kvadrata.

U samo četiri godine iskeširao je 220 tisuća eura. Budući da se radi o čovjeku koji je za života imao minimalnu penziju i da je prema dokumentaciji o prijenosu zemljišta sve sam kupovao, u navedenom kontekstu postavlja se pitanje: odakle mu novac? Tu je dilemu jedna zainteresirana stranka (podaci poznati redakciji) prinijela pozornosti povjereniku koji je vodio ostavinski postupak. Ako imamo scenarij u kojem penzionirani ustaša najskromnijih prihoda desetljećima kupuje hektare austrijske zemlje, trebalo bi provjeriti mogućnost pranja novca, glasi sugestija. Prije tri godine PBV je inače konačno počeo kupovati parcele na svoje ime. Navodno je riječ o dodatnih 18 tisuća kvadrata, uz spominjanje plana o izgradnji muzeja.

Sudeći po istupima u hrvatskoj javnosti, čelništvo ove organizacije doista je uvjereno kako će vratiti proslavu koja je prema odluci austrijskih vlasti ograničena isključivo na misu u lokalnoj crkvi. Podnijeli su žalbe na odluke o zabrani i o micanju grba sa spomenika. Jedan od čelnika PBV-a, don Ante Kutleša, izjavio je prije koji mjesec da iza zabrane stoje "sinovi i kćeri nositelja komunističke ideologije i udbaške klike" iz Austrije, Slovenije, Hrvatske i Srbije. Sudeći prema priči o zemljištu, čini se da bi njihove blajburške snove mogao dokrajčiti jedan pokojni ustaša u konspiraciji s Počasnim bleiburškim vodom.

Po neslužbenim procjenama, revizija postupka protiv prodaje zemlje koju je podnio PBV mogla bi trajati otprilike godinu dana. Novosti su poslale zamolbu za komentar pravnicima koji ih zastupaju, kao i pravnim skrbnicima gospođe Abramović, ali do zaključenja broja nisu odgovorili na naše upite.