Marija i Predrag Čakarević iz ariljskog sela Mrosaljci su pravi heroji koji su usprkos teškoj situaciji za 12 godina braka izrodili isto toliko djece. Majka je stub kuće i obitelji koja je svoj život posvetila djeci, a otac je taj koji radi od jutra do sutra kako bi djeci osigurao onoliko koliko može.
Nije lako, naročito tijekom zimskih mjeseci kad je mogućnost zarade na selu višestruko smanjena. Predrag je zemljoradnik, drvosječa, malinar, krompiraš i sve što treba kako bi nahranio, obukao i iškolovao članove brojne obitelji.
– Djece nikad nije dosta. Iz prvog braka imam kćerku, a kad sam se ženio drugi put nisam očekivao da ću ih imati baš 12, ali gdje čeljad nisu bijesna, kuća nije tijesna. Prebrojavamo se svaki dan, jer uvijek neko zafali, a starija djeca čuvaju mlađu i tako funkcioniramo godinama unazad. Što se tiče financijske situacije nije lako. Treba čovjek mjesečno zaraditi nekoliko tisuća eura kako bi svakog prvog bio na nuli. Trudimo se koliko možemo, obrađujemo zemlju, idem u šumu i izvlačim drva. Garderobu dječica nasljeđuju jedno od drugog do kad valja i može da se nosi. Kruh mjesimo, jer kad bi kupovali trebalo bi sedam, osam komada za čitav dan – priča za RINU Predrag.
Kuća Čakarevića nalazi se na proplanku, a zbog dvorišta punog djece i ljuljačke koja je stalno zauzeta često podsjeća i na vrtić. Podignuta je na kredit, a iako puna smijeha i dječje radosti roditelje muči taj dug koji još uvijek nisu otplatili, jer zbog svih troškova nemoguće je da poneki dinar ostave i sa strane.
Beru se maline, pomažu i ova starija djeca koliko mogu. Ja sam od rane zore u šumi i drva se izvlače sve do početka zime. Sada na selu nema mnogo posla, pa se dovijamo kako znamo i umijemo. Jedino stalno primanje u kući je dječiji dodatak od 20.000 dinara koji prima žena, sve ostalo je neizvesno. Za ovaj dug za kuću nikako ne možemo da skupimo i otplatimo ga, a to nam je najvažnije. Borimo se kako moramo, ali svakako kad dođem kući i kad ih vidim sve na okupu u meni se probudi nova snaga i volja da guram napred zbog njih. Djeca su dobra i vrijedna, a kad porastu samo želim da budu dobri ljudi sve ostalo je manje važno – kaže Predrag.
Usprkos skromnim primanjima i dugovanjima djeca imaju sve što im je potrebno za školu, da pojedu i da se obuku. Zbog lošeg puta, snijega i blata Predrag svoje mališane svaki dan razvozi i do škole, što u selu, što do centra Arilja jer dječica ne mogu sama.
OVAJ TEKST NASTAO JE U SARADNJI SA FEDERALNIM MINISTARSTVOM IZBJEGLIH I RASELJENIH OSOBA F BIH KOJE JE SPONZORIRALO PROJEKAT MULTIMEDIJALNOST ZA ODRŽIVI POVRATAK. OVIM PROJEKTOM EDUCIRA SE 0O 40 MLADIH POVRATNIKA ZA KORIŠTENJE NOVIH TEHNOLOGIJA KOJE IH ČINE KONKURENTNIJIM NA TRŽIŠTU RADA.
