Asocijacija Second iz sarajeva prikupljas pomoć za osobe s poteškoćama koje žive u širem rejonu Goražda. Emotivno je o potrebama ovih ljudi napisala Belma Mujezinović. Mislim da sam jednom u životu bila u Goraždu. Prije rata. A možda i nisam. Za sela Kaoštice, Osanicu, Sadbu, Živojeviće i Bogušiće nikad nisam čula. Za Čajniče znam, ali za selo Luke kod Čajniča ne znam.Sad ih znam sve. I nikad ih neću zaboraviti.
GORAŽDE
Goražde ću pamtiti po prehladnim prostorijama Udruženja za osobe sa posebnim potrebama u koja djeca rijetko dolaze, jer im roditelji nemaju "za hljeba", a kamoli za kartu. Osim toga, ni predsjednica Emira nema čim da ih počasti, a ne mogu baš gladni sjediti kod nje.Pokušala je za prošli 8. mart prikupiti novac za naredna druženja tako što je napravila kreativne radionice za djecu, pa su oni bojili, dekorisali, pravili cvijetne aranžmane ... Nije prodala skoro ništa, a njihovi radovi u koje su uložili puno truda i dalje tužno stoje poredani na drvenim policama.
Tu sam i dočekala njihovog štićenika Nedžada koji živi u blizini i koji je volio nizati perle za lančiće i u tome najbrži bio. Ima 32 godine i po paket sa hranom je došao sa majkom koja mi je rekla:- Ovo je meni k'o kuća - misleći na sadržaj paketa.Goražde ću pamtiti i po 30 - godišnoj Emini koja nas je dočekala u invalidskim kolicima, prekrivena ružičastom dekicom sa srcadima.
Pokušavala je kontrolisati svoje ruke i namjestiti ih u krilu, pa je onda ugledala svoju majku kako krije suze dok priča da joj trebaju pelene za odrasle. Emina je briznula u plač, a oko nje su se odmah okupili svi ukućani da joj objasne da je sve u redu.
- Ona je jako emotivna. Ne može podnijeti da neko pati zbog nje. - objasnili su mi.
Pamtit ću Goražde i po Irmi koja kaže da ima pet godina, koliko i njen sestrić kojem je htjela dati Kinder čokoladu, pa se ipak predomislila kad je došao. Čuvala je moju ruku u svojoj i čim bih je povukla, ona bi je stavljala ponovo u svoje krilo.
- Uzmite oraha. Ja ih nakupila ispred zgrade. Moj muž ih je posadio kad smo doselili. Nekome su smetali, pa ih je sve posjek'o, a oni opet buknuli. I evo ja ih opet berem - kaže nam Irmina majka
.SADBAA
Sadbu ... Sadba je Lejlina. Lejla čija majka stidljivo pita za uloške i vlažne maramice, dok njena nana govori kako ništa ne vidi i kako joj trebaju tablete za pritisak. A dedo ponosan, kaže da im ne treba ništa, pa ipak na kraju kaže da bi im dobro došao koji metar drva.
KORJENIĆI
Korjenići su posebni ... U njima brat i sestra sa posebnim potrebama. Ostali bez oca baš kad i ja. Majka preuzela brigu, a ne može ni hljeb da ispeče kako treba, jer joj je kćerka uništila šporet kad joj je otac umro. Gurnula u njega stare baterije i boce od spreja ... Sve je eksplodiralo, ali njima, hvala Bogu, ništa nije bilo. Sad šporet može da grije, ali rerna ne radi.
BOGUŠIĆI
Bogušići su Emirini. Od predsjednice Udruženja djece sa posebnim potrebama koja ima "posebnog" sina Anela. Njega od milja zovu "Kola" jer će sve uraditi za bocu Coca-colinog napitka. Kad sam ga pitala šta misli o tome da tražimo od Coca-cole da mu bude sponzor, smijao se dugo i od srca. Boca sa "kolom" stoji na njegovom ormaru u sobi koja se osjeti na vlagu, jer nema izolaciju.ŽIVOJEVIĆIŽivojeviće smo jedva našli. Popeli se iznad Goražda taman kad je mrak pao. A ispred kuće nas čeka Mirza od jutros. Sretan što će mu doći Emira iz Udruženja koju puno voli. I on i njegov brat Smajo. Obojica sa posebnim potrebama. I oni ostali bez oca i žive samo sa majkom koja muku muči sa starom sudoperom, a kuhinje nema.
LUKE
Luke pamtim po 23-godišnjem Darki koji grli svog tatu i govori mu "Sunce tatino" po nekoliko puta, pa upoređuje svoj stomak sa njegovim. Darko ima down sindrom i toliko je simpatičan da ga možete satima slušati. On je volio ići na košarku, ali ... Sporta više nema.
KAOŠTICE
Posljednje selo koje neću zaboraviti je skoro kod Višegrada - Kaoštice. U mrklom mraku, oko 8 sati navečer, sačekao nas je Mirsad. Došao je, ne znam ni ja kako, na malom traktoru jer mi autom nismo mogli doći do njega. Kaže da živi sa bolesnom majkom i da bi volio imati neki namještaj da može sjesti. Kuća mu je prazna i za život zarađuje tako što ore zemlju. Volio bi imati frezu. Rekao mi je i koju, ali nisam dobro zapisala.
Mirsad je osoba sa posebnim potrebama, ne zna čitati niti pisati, ali zato zna pješke doći do Goražda kad nema za kartu, a Emira ga pozove na druženje sa drugima. To je 25 km u jednom pravcu ...U blizini je bila i kuća u kojoj živi Jasmin. On je najbolji pastir. Poseban. Rijetko dolazi na druženja sa drugim štićenicima Udruženja, jer ovcama je potrebniji. A njemu i njegovom bratu treba namještaj za sobu.Njihova porodica nas je ugostila i ispratila sa vrećom oraha koje su nabrali ispred kuće.
Nije bilo govora o tome da ih vratimo.Mogla bih ja još puno toga napisati za svakoga od njih, ali vremena i prostora je malo, a još 25 štićenika čeka paket sa osnovnim namirnicama.Zato, ako želite učestvovati u narednoj akciji, možete izvršiti uplatu na račun Fondacije na sljedeći način:
Fondacija "Second"Sarajevo - Novi Grad1413115320025053Obavezna naznaka: Za štićenike Udruženja Drina
Za uplate iz inostranstvaIBAN: BA391413115310005729SWIFT: BBIBA22XXX, Bosna Bank International DD Sarajevo, Bosnia and HerzegovinaBeneficiary: Fondacija Second, Sarajevo - Novi Grad, Bosna i Hercegovina
PayPal:
