Marinko Banović je Tuzlak koji svojim objavama živom drži nadu da će BiH i njegova Tuzla opet biti kao nekada. U njegovom svijetu ljudi se ne dijele po imenu, a ime imaju zločinci sa svih strana. Odlučili smo proći kroz Marinkove objave koje piše često.
Za jedne sam "balija, za druge ustaša, za treće četnik" bosanska mi japija, baš sam pravi sretnik! Ljudi, koji mi to pišete, ako će vam biti lakše,samo pišite! Rođen sam u gradu gdje se pije i kafa i kava i kahva, gdje je sol bijela ko šećer slatka! Živim u društvu svojih Tuzlaka! Ja u Tuzli, Tuzla u meni! Piše mi Pendić M."gdje sam bio 92- e i zbog čega Tuzlu hvalim!? U Tuzli Pendiću, sa puškom u ruci, ali očito na različitim stranama!- ne da Marinko na svoju Tuzlu nikome.
Često Marinku "njegovi", ili oni koji bi dijelili ljude prigovaraju, a on uvijek i iznova bez dlake na jeziku odgovara.
- Veli mi sada već "bivši" prijatelj, * ebeš čovjeka kome su u prijateljima ljudi druge vjere! Eh, konju jedan, moji su prijatelji samo dobri ljudi! Da li on klanjao, ili se krstio, i ma kako se Bogu molio, ako je dobar čovjek, moj je prijatelj! Jedna loza, jedno stablo i grane na istom stablu, e to smo mi moj dobri narode Bosanski! Sačuvajmo stablo, da nam se grane ne osuše!
Marinko navodi i druge primjere.
"Kako Marinko, naš čovjek, može biti zločinac - pita me jedan "moj"!? E pa može, svaki zločinac ima ime i prezime i nije "moj"! On je samo zločinac, eto!! Zapamtite, onaj tko brani zločinca, ma tko on bio i nazivao se ma kojim imenom i smatra ga "svojim herojem" i on je zločinac, a da tog nije niti svjestan!!! Svi vi koji negirate zločin i branite zločinca ( jer je vaš heroj) morate znati da zločinci nisu heroji, ma kojem narodu pripadali! Zločinci su samo zločinci!! - kaže Marinko.
Njega najviše boli onaj zločin koji su počinili pripadnici njegovog naroda, pa kaže "Ne, u moje ime, jer stidim se što ste "moji", a zli ljudi"!!
- Veli on, ne stidi se svoje vjere Marinko, a ja njemu, ne, ne stidim se, naprotiv! No stid me je takvih koji su sve, ali vjernici nisu! Kad' umre čovjek u meni, nek' umrem odmah i ja, bez duše naše Bosanske, ne mogu živjeti ja! Budi samo čovjek, ako to nisi, ne postojiš! napisao je Marinko.
Zna Marinko šta je ključni problem u BiH i zašto mladi nemaju nade.
Teško našoj starosti, sa ovakvom " mladosti"!! Genjac, Bevanda, Bisera, Majkićka, Špirić! Vječito" mladi", a omladina na birou, ne radi!! Dok mene brane "moji", od tvojih, a tebe "tvoji" od mojih, mi tonemo sve dublje, a oni sve bogatiji! Ni moji, ni tvoji, oni su samo svoji! Vlast se mijenja, a domovina voli!
Voljeti ovu zemlju, nije grijeh! Naprotiv!! Nedaj se zemljo naša!- napisao je Banović.
