Stigao je septembar, đaci se vraćaju u školske klupe. Nova školska godina donosi stare izazove u pristupu obrazovanju, pa ipak, svijetli primjeri dobre prakse upućuju da su promjene moguće. Lamija i Iman, učenice devetog razreda osnovnih škola u Živinicama i Tešnju, govore o tome kako vide obrazovanje u BiH i šta se može naučiti iz njihovog iskustva.

Iman Kurtović iz Živinica i Lamija Hadžimehić iz Tešnja se možda nikada nisu srele, ali im je zajedničko da bude nadu u bolje obrazovanje i budućnost BiH. Njih dvije imaju sreću da su dobile i koriste priliku da koriste STEM kabinete kroz koje se osiguravaju znanje i komepetencije koje imaju prolaz na tržištu rada. Njihove škole su naime postale dio programa UNDP-a kojim se želi  podržati ulaganje zajednice u obrazovanje, poduzetništvo i inovacije. 

Uz podršku Kraljevine Norveške, u bliskoj saradnji sa lokalnim vlastima, Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) implementira drugu fazu projekta “Boljom upravom do bržeg ekonomskog razvoja” (EGG2). U okviru EGG2 projekta izvršena su značajna ulaganja u škole širom Bosne i Hercegovine kroz razvoj i opremanje STEM kabineta, koja prate zajedničke aktivnosti, edukacije, ohrabrenje inovacija i širenje kruga đaka uključenih u sekcije koje podstiču istraživanje i inovacije.

- Meni je na prvu bilo nezamislivo da ću se snaći kada sam tek krenula na sekcije programiranja. Prvo sam savladala Python (programski jezik), ali sam se zbog drugačijih pravila na višim razinama takmičenja morala prilagoditi i prebaciti na C++.  Nije bilo jednostavno, ali uz podršku možete prevazići sve prepreke. U suštini, lakše povezujem rješenja zadataka zahvaljujući tome što povezujem znanja iz matematike i informatike”, istakla je Iman.

Kroz rad u STEM kabinetu lamija je stekla samopuzdanje a učenje je postalo zabavnije. Samim tim pomakle su se i granice.

Puno je mogućih puteva. Mislim da bih u budućnosti mogla postati softverski inženjer, možda čak i doktorica, iako ništa nije sigurno. Nakon što sam se pridružila sekciji za microbit programiranje, počela sam razmišljati u različitim pravcima, vjerujem da je sve moguće uz trud i želju.  Moj savjet iz ličnog iskustva za mlade učenike i učenice je da slobodno izražavaju svoje ideje i maštu bez obzira na to šta drugi misle, jer inovacija traži razmišljanje i kreativan um. Ako oklijevate da to učinite,  ograničavate svoju kreativnost. Ne želim da se učenici prisiljavaju na bilo šta, već da pronađu načine da učenje učine zanimljivim, zabavnijim i još praktičnijim. Ako učenici pronađu nešto što im je zanimljivo, neka to istraže jer će ta fascinacija prerasti u još snažniju motivaciju za učenje“, dodaje Lamija.

STEM je akronim riječi science (nauka), technology (tehnologija), engineering (inženjerstvo) i mathematics (matematika). Zanimanja koja su obuhvaćena STEM-om su nerijetko deficitirana, izuzetno važna za razvoj zajednice, a istovremeno predstavljaju i ključni kotač jačanja ekonomije. Zbog tih činjenica, kada se govori o povezivanju obrazovanja sa potrebama tržišta rada, ne može se zaobići STEM i sve ono što školstvo u BiH treba unaprijediti kako bi stvorilo novim generacijama šanse da uhvate korak sa globalnim kretanjima. 

- Za mene STEM učenje znači eksperimentiranje i stvaranje koristeći nauku, kompjuter i modernu tehnologiju. Omogućava nam da istražimo i učimo na mnogo širi način za razliku od tradicionalnog obrazovanja. Ovo je promijenilo moje iskustvo na način da učenje vidim kao zabavno i uzbudljivo. Ponekad vas zaista može izazvati da razmišljate na drugačiji način. Sve u svemu, vjerujem da bi ovo trebalo biti standard obrazovanja u svakoj školi, kaže Lamija.

S druge strane Iman ukazuje na važnost da se otvore kabineti za inovacije kako bi se dostupnomučinile tehnologije učenicima i učenicama, da to nije samo u vrijeme časova informatike – već da je znanje na dohvat ruke u svakom trenutku.

-  Zbog toga je bitno da opremu poput ove u STEM kabinetima iskoristimo za različite sekcije. Na primjer, možemo iskoristiti 3D printere da djeca iskuse taj proces, razvoj nekog modela i slično – i iz toga nauče nešto novo. Isto tako, možemo iskoračiti prema robotici, zainteresovati novu generaciju djece, otvoriti prilike za one koji možda nisu imali priliku da uče i saznaju o tome izvan školskog procesa, kaže Iman.

Priča Lamije i Iman ohrabruje. Ove četrnaestogodišnjakinje sa svojom radoznalošću i otvorenošću za drugačiji pristup učenju postavile su dobre putokaze u kojem pravcu treba ići pristup obrazovanju u našoj zemlji. Svojim pričama i idejama, djevojčice iz Tešnja i Živinica inspirišu druge, i tako ‘programiraju’ neki bolji i drugačiji svijet.