Prije četri godine BiH i cijeli svijet se oprostio oid velikog bokserskog šampiona i čovjeka Marijana Beneša. Umro je u svojoj Banja Luci koja ga u ratu nije htjela, ludi ljudi su u šampionu kojeg su slavili i s kojim su se radovali proglasili ustašom. U svom gradu Beneš je bio nokautiran, ali se kao uvijek digao, vratio se sa istim uvjerenjem da nikoga ne treba mrziti.

Davne 1979 godine Banja Luka je klicala i slavila Marijana Beneša. Klanjala mu se cijela Jugoslavija, Evropa i svijet. U banjalučkom Boriku 5.000 ljudi je slavilo šampiona. Beneš je postao evropski prvak. Njegov san da postane prvak i da to uradi u svojoj Banja Luci se ostvario. Banja Luka je na žalost 90-tih zaboravila to i Beneš se umjesto šampiona pretvorio u protivnika jer mu nije valjalo ime.

Ja sam i Srbin i Hrvat i Musliman. Neopredeljen sam. Pacifista, čovekoljubac. U ringu sam bio borac, ali nikada nikome nisam želeo zlo. Tako ni u ratu", uporno je ponavljao Beneš koji je zbog toga postao „ničiji šampion“.

Nakon raspada Jugoslavije Marijana Beneša i njegove titule nije htio niko jer nikada i nije pripadao nikome, nikakvom krdu. Mate Parlov objasnit će jednom taj mentalni sklop kratkom rečenicom da on ne može biti nacionalista jer je svjetski prvak. Upravo tako razmišljao je i Marijan Beneš ostavši do dana današnjega, zaboravljen i siromašan, upravo to, ničiji prvak jedne zemlje o kojoj se više ne govori i koja se ne spominje.

Banja Luka je više puta nokautirala svog šampiona. U ratu mu je ubijen brat jer je bio Hrvat, njega su razjarene horde tukle pitajući ko je tada bio šampion, i na kraju pustili su Banjalučani da legenda umre u tišini bez pomoći u bitki sa teškom bolesti. Odnosom prema bivšem šampionu Banja Luka je samo po kozna koji put nokautirala samu sebe jer je i njoj samo ostala titula bivšeg grada.

Za života Beneš je Banja Luci očitao lekciju iz ljudskosti i sve svoje kritičare „bacio na konope“. Marijan nije dobro vidio, slabo je govorio, ali njegova djela su kao maljem obarala poglede “tihih Banjalučana”, istih onih koji su u delirijumu 1979. godine u Boriku proslavljali njegovu titulu profesionalnog evropskog šampiona i koji su mučki ćutali nad zvjerstvima devedesetih. Veliki šampion je otvorio školu boksa “Feniks Bin” u Udruženju Roma. Poput Rokija Balboe, naš stvarni Roki – Marjan je sklanjao sa ulice djecu i učio ih ne bokserskoj, nego životnoj školi, napisao je Dragan Bursač.

Beneš je bio poznat kao opasan udarač, ali i pjesnik. Nakon rata je objavio i knjigu „Druga strana medalje".

„Kada sam boksovao, bilo je nezamislivo da pišem pjesme. U ono vrijeme, boks je bio uglavnom sport radničke klase, a ko je onda od radnika pisao poeziju? Imao sam talenat, jednostavno mi je išlo od ruke. Znao sam da djeci u školi napišem 10-15 sastava na jednu temu za vrlo kratko vrijeme. Mnogo se bolje izražavam na papiru", pričao je Beneš.

Jedno vreme je u Banjaluci imao kafić u kojem se, kako kaže, tukao po pet puta dnevno. Ljudi su dolazili iz cijeele zemlje da bi se s njim potukli. Jednog dana se prema njegovim tvrdnjama tukao 15 puta.

„Naučio sam što znači biti šerif na Divljem zapadu.Kući sam dolazio sav krvav. Ali s obzirom na to da sam emotivan čovjek, zabrinuo bih se što je s tim ljudima u bolnici, jesam li ih jako povrijedio. I onda mi je prekipjelo, bilo mi je dosta tog lokala", dio je Benešovih zapisanih sjećanja.

Samo upamtite, ima jedna Marjanova pjesma „Priča o meni“, a tu on kaže: Sport me naučio da lako se ne predajem / Da čast i ponos baš ni zašta ne dam / Tko ne umije da gubi ni pobijedit’ neće / A i u porazu su i pobjede od neba veće…

Mnogi sličan Marjanu u Evropi i svijetu za života bi u gradu svoje heroike dobio ulicu ili spomenik. Ne u Banjaluci, koja nekim drugim, zagovaračima ideologije krvi i tla, istim onim pobornicima ideje koji su u smrt otjerali Marjanovog brata, a njega u egzil, e njima Banjaluka daje imena ulica.

Istina, ljudi okupljeni oko Pokreta za državu, koji se bore protiv nacionalizma najavli su da će krenuti i u borbu da se Boriku da ime po slavnom bokseru. To bi značilo da je i Banja Luka kao i Beneš spremna ponovo ustati i boriti se da bude ono što treba evropski grad.