Nakon tragičnih scena u Turskoj i stravičnih prizora iz zemljotresom pogođenih krajeva te zemlje, pomoć je stizala sa svih strana svijeta.

Iz Bosne i Hercegovine stigli su spasioci, potražni psi, a za samo nekoliko dana prikupljena je velika količina humanitarne pomoći, te je u kratkom roku šleperima dostavljena u tu zemlju iz BiH. Nešto kasnije prikupljane su i igračke za tursku djecu koja su u razornom potresu ostala bez ičega.

Taj je humani gest odjeknuo u svijetu, a posebnu zahvalu bosanskohercegovačkim građanima uputio je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan.

Cijeli svijet je pisao o humanitarcima iz BiH i hrabrim spasiocima koji su iz ruševina izvlačili nastradale i spašavali zatrpane, o čemu je detaljno u nekoliko navrata izvještavao i Ljudski.ba.

No, postavlja se pitanje gdje je nestala empatija prema ukrajinskoj djeci? Nakon četverogodišnje opsade Sarajeva i nezapamćene agresije na Bosnu i Hercegovinu u kojoj je ubijeno na desetine hiljada civila, djece, žena staraca, od političkog Sarajeva očekivalo se puno više. Sve zemlje u regionu, izuzimajući Srbiju, primile su brojne ukrajinske izbjeglice, u Hercegovini su, dok su tražili utočište i bježali pred najvećom agresijom na neku zemlju od konca Drugog svjetskog rata, mališanima iz Ukrajine prevodili slikovnice na njihov jezik, pomagali im da prebrode teške trenutke djetinjstva, a u Sarajevu – muk!

Jasno je da ne treba očekivati ruku dobrodošlice od strane političara na vlasti u bh. entitetu RS, ali zbog čega je Sarajevo zatajilo!?

Čak i u susjednoj Srbiji, onako ispod tepiha i za svoju računicu, danima šalju municiju u Ukrajinu.

Ukrajinske snage nastavljaju primati srpsku municiju - ovaj put M62P10 120mm HE-frag minobacačke granate iz Valjeva primijećene su u rukama ukrajinskih trupa.

Upravo ove proizvedene su 2023. godine (!) u državnoj kompaniji Krušik iz Valjeva, javlja Ukrainska pravda.

Nedavno je ruski ambasador u Srbiji i bivši ruski ambasador u BiH Aleksandar Bocan Harčenko kazao da Ruska Federacija ima dobre odnose sa Srbijom unatoč zapadnim sankcijama, zažmirivši na jedno oko kada je u pitanju slanje municije ukrajinskim vojnicima koji se bore protiv agresora iz Kremlja.

Ono što je vidljivo kada je u pitanju bošnjački politički korpus, tiha podrška iz Sarajeva ide zloglasnom čečenskom vođi Ramzanu Kadirovu, čija vojska se bori na strani zločinaca iz Moskve.

Upravo je bivši poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić, Kadirova do nedavno hvalio kao brata muslimana.

Obični građanin se zapita kako je moguće da se iz Sarajeva djeci Ukrajine ne organizira ni humanitarna pomoć, pa ni lunch paket da se uputi ljudima čiju državu već godinu i pol dana ravnaju ruski agresori.

Gdje je nestala ona stara fraza „Sarajevo ima dušu“…

Je li moguće da su Edin Forto i Sabina Čudić odlaskom u Ukrajinu i jasnim porukama ostali jedini političari iz bošnjačkog korpusa u BiH koji razumiju svjetske tokove?

Je li moguće da je dogovor Trojke, HDZ-a i SNSD-a, nakon što je ministarstvo vanjskih poslova BiH preuzeo Elmedin Konaković uzrok šutnje bošnjačkih poličkih i duhovnih elita, koji daju samo deklarativnu podršku ukrajinskom narodu, a u biti ne čine ništa konkretno kako bi pokazali da nije zaboravljena patnja koju su građani BiH preživjeli u ratu.

Ili je razlog još gori, a sve češće se o njemu šapće. Nema empatije za Ukrajinsku djecu i stradale u ratu – jer tamo nema muslimana?

To najviše podsjeća na strašnu rečenicu ratnog zločinca Ratka Mladića: „Tuci Velešiće i Pofaliće, tamo nema Srba“!