Iako je među najboljim primjerima radnog angažmana osoba sa invaliditetom, opstanak radionice “Životna pomoć” i praonice veša goraždanskog Udruženja oboljelih od cerebralne paralize i distrofije, još uvijek je upitan. Kako zadržati pet zaposlenih osoba sa invaliditetom čija egzistencija ovisi o funkcionisanju radionice. Već mjesecima u udruženju traže način kako bi opstali, međutim sve je manje optimizma jer nedostaju sistemska rješenja.

Udruženje je nastalo iz inata 1996. godine, kako bi pokazali da i osobe sa invaliditetom postoje, žele i zaslužuju ljudska prava, goraždansko Udruženje oboljelih od cerebralne paralize i distrofije napravilo je značajne iskorake za 27 godina postojanja, ali opet trebaju podršku šire društvene zajednice.  Ispočetka su se bavili humanitarnim radom, ali su uvidjeli da osobe sa invaliditetom imaju potrebu i za drugim stvarima. Radeći segment po segment, shvatili su da u mnogim oblastima mogu napraviti velike iskorake, osim kada je u pitanju zapošljavanje osoba sa cerebralnom paralizom i distrofijom.

Mirsada Ćulov, predsjednica udruženja podsjeća da je problem kulminirao nakon izostanka podrške sa viših nivoa te nemogućnosti apliciranja kod Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje FBiH. Iako se, od posljednjih apela za podršku stanje i nije mnogo promijenilo, Ćulov ističe da je bilo pojedinaca koji su itekako pomogli.

“Bilo je i onih koji nemaju potrebe da koriste naše usluge, ali su željeli pomoći, kao što je naša sugrađanka koja nam je poklonila svoju mjesečnu penziju. Ta njena gesta nas je oduševila i to nam daje motiv da ne odustanemo. Uradili smo kampanju i zaista je bio veliki odziv ljudi da nam daju podršku, neki nisu ni znali u kakvoj smo situaciji, ali bez obzira, to nije dovoljno da bi mi opstali, još uvijek smo na nestabilnim nogama. Imali smo sedam uposlenih, sad ih je pet, ako i taj broj smanjimo nećemo moći funkcionisati”, kaže Mirsada Ćulov, predsjednica Udruženja oboljelih od cerebralne paralize i distrofije.

Njihova partnerska organizacija iz Njemačke, koja već ima lanac radionica gdje zapošljavaju osobe sa invaliditetom ili ih radno angažuju, odlučila je pomoći i surađivati sa goraždanskim udruženjem. Goraždanska Radionica „Životna pomoć“ registrovana je kao privredno društvo. Pravili su igračke, izvozili ih u Njemačku, ali vremenom je došlo do problema u poslovanju. Dok su radnici čekali bolje dane, radionica se našla na meti vandala koji su je potpuno devastirali. Pojedinci su jednog vikenda pokušali da izvade bakar iz radionice, kako bi ga prodali kao sekundardnu sirovinu. Tada je udruženju i ovom malom preduzeću pričinjena šteta od oko 10.000 KM, a vrijednost bakra procjenjuje se na oko 300 KM. Slučaj se našao i na sudu gdje su izvršioci dobili samo uslovnu kaznu, a nadoknada štete nije bila moguća, jer je jedna osoba bila nezaposlena, a druga maloljetna.

Podršku udruženju pružili su Vlada BPK Goražde i kompanija BH Telecom, međutim izostala je značajna podrška drugih institucija i privrednika.

” Osobe sa invaliditetom trebaju značajniju podršku društva. Ja sam iznenađena odnosom privrednih društava, sigurno nam mogu pomoći, ali nisu. Ja nikoga ne kritikujem, ali svi zaslužujemo mogućnost da radimo. Aplicirali smo na neke pozive, nadam se da ćemo imati podršku jer bez konkretne i sistemske podrške institucija je nemoguće opstati”, kaže Ćulov.

Radionica “Životna pomoć” Udruženja oboljelih od cerebralne paralize i distrofije djeluje već 18 godina. Izrađuju papuče i druge rukotvorine koje su svojevremeno našle put i do američkog tržišta. Praonica veša koju su u međuvremenu pokrenuli pruža različite i veoma kvalitetne usluge.