Uvoz strane radne snage u Bosni i Hercegovini postaje praksa. Bolje radne uvjete i bolja primanja kod nas nego u matičnim državama imaju radnici iz Bangladeša, Turske i Nepala. Broj ovakvih radnika u našoj zemlji je iz godine u godinu veći, a iako se njihov rad i sposobnosti ne razlikuju od onih koje imaju domaći radnici, poslodavci su jasni i od nadležnih traže rješenje – kako da svima bude jednako dobro.

Bangladežanin Islam Šobigul se prije četiri godine oprostio od svoje porodice i došao u Bosnu i Hercegovinu. Posljednjih mjesec dana radi u Bihaću i Cazinu. Kaže, ovdje mu je lijepo i planira ostati. Sviđaju mu se uvjeti rada, ima i dovoljno novca da ga može poslati svojoj porodici u Bangladeš, a u poslu se snašao.

„Nisam imao posla, u Bangladešu sam bio učitelj, ali kad sam dobio dobru priliku ovdje, odmah sam došao. Sve znam raditi i sve moje kolege iz Bangladeša znaju. Uvijek nam neko pomogne. Tek smo jedan mjesec tu, za tri mjeseca ćemo biti u boljoj poziciji“.

U ovoj firmi ih trenutno ima deset i svi imaju istu želju – za pet godina dobiti državljanstvo i dovesti svoje porodice. Prema riječima direktora firme, odlično rade i dobro su prihvaćeni. Kaže, ne bi ni znao da je tako da ga situacija nije primorala da ide u potragu za radnom snagom.

„Prvi put radimo sa strancima otkad firma postoji. To je već počelo u Bosni, nismo mi ni prvi ni jedini, a ono što sam ja do sad primijetio - to su korektni i fini ljudi, dobri radnici, ima među njima i dobrih majstora. Do sad ono što su radili - ja sam izuzetno zadovoljan“, kaže Suljan Memić, vlasnik firme Memić gradnja d.o.o.

Ovakvih radnika je u Bosni i Hercegovini više nego prethodnih godina. Radnu vizu dobiju na jednu godinu, a potom je produžuju.

„Postoji obrazac, zahtjev koji podnesu. Na tom obrascu je navedena i dokumentacija koju treba dostaviti uz obrazac. Mi i naše kolege, stručni saradnici, to sve pregledaju. Ako je sve uredu, spakuje se i šalje se Federalnom zavodu za zapošljavanje“, objašnjava Nedžad Veladžić, direktor Službe za zapošljavanje USK-a.

Radnici iz Bangladeša, Turske i Nepala postali su sve češća opcija domaćih firmi. Čini se da su oni zadovoljni uvjetima kojima bh. radnici nisu, pa dok domaća radna snaga bježi na Zapad, Bosna i Hercegovina postaje – nečiji Zapad.