Po svoj prilici dolazimo do raspleta. Dodik danas šalje odgovar, jednom od rijetkih, ako ne i jedinom glasu razuma koji dolazi iz EU, a to je Tineke Strik. Ona je tražila od OHR ultimatum Dodiku sa kratkim rokom za povlačenje njegovih ukaza ili njegovu smjenu. Dodik vidjevši da je konačno uspio u namjeri da isprovocira situaciju i da se možda spremaju kontra mjere, danas ide dalje. Danas ili uskoro zabranjuje rad Suda, Tužilaštva i SIPA-e u njegovom entitetu.
U isto vrijeme korumpirano-stranački tužioci koji trebaju djelovati, uzimaju bolovanja ili idu na godišnji odmor. Neki spominju da je NATO već tu (kod EUFORA u gostima na Butmiru) u nadi da hapšenje Dodika je pitanje sati, a neki opet su mišljenja da NATO i ako je došao (isto kao i ona dva aviona sto su nas nadlijetala) su u cilju zastrašivanja onih koji bi da reaguju na nastavak Karadžićeve politike samo drugim metodama. Po njima, tu su prvenstveno da bi u slučaju konflikta izašli na entitetsku granicu i uspostavili zamrznuti mir kao na Kipru. U konačnici RS i Srbija zajedno idu u EU, a veći entitet ili sa RH ili Gaza. Jer lakse je kao i u ratu halaliti mali narod koji je uzgred i druge vjere, nego se natezati sa Srbijom koja je ruska gubernija na Balkanu.
Uoči raspleta, dan prije, neki od nas prave samoreklamne nasmješene selfije na najvećem stratištu od drugog svjetskog rata, a za neke kažu i da pijani dolaze da klanjaju dženazu (valjda od pritiska situacije). U isto vrijeme odzvanjaju isti zvuci sa istog mjesta (crkva u Srebrenici) uz blagoslov vjerskog službenika, kao da je ponovo '95-a. Kao da ljudi nisu ljudi i da ukop njihov ne traži istu empatiju. Ako je tolika mržnja prema muslimanima, zar se sveštenik ne zapita koliko se na taj dan (možda) ukopava recimo ateista-njegovih sugrađana?
Šta je činiti? Dodik očigledno neće stati, to je jedino što je sigurno. Ovaj put se neće ni prodati za šaku dolara impotentnim strancima. Eskobar kao i Schmidt polaže račune u svojoj kući za (ne)rad, ali niko ih jos ne zamijeni sa drugima, jer upravo takvi, odnosno takva politika im izgleda paše.
Dva su rješenja:
Svi ustati ili odustati
P.S. po svoj prilici izgleda da pored nas koji smo branili ovu zemlju, džaba se samospalio i Graham Bamford 29 aprila '93 ispred britanskog Parlamenta nakon masakra u Ahmićima. I danas nam Kordić poručuje da bi sve ponovio, a Čović nam poručuje da Srebrenica treba da nam bude opomena (ako i dalje budemo insistirali na normalnoj i jedinstvenoj državi poput Hrvatske). Dodik više ne prijeti nego je u završnim akcijama. Fotofiniš