Dušan je u Drugom svjetskom ratu bio u četnicima. Ševkova familija ratovala je na strani Ustaša. Ipak komšije u baljvinama jedni su na druge pazili pa ovdje zločina nije bilo. Nije ih bilo ni tokom agresije na BiH jer je Dušanov sin Marko branio komšije Bošnjake. I jedni i drugi imaju zajedničku muku. Selo iznad jezera nema vode.

Baljvine najbolje oslikava rečenica, dvije nacije a jedna duša. Ovdje je komšija uvijek bio važniji od ratova. Dokaz za to je i lokalna džamija jedina koja nije srušena na Banjalučkoj regiji.

 Selo, pedesetak kilometara udaljeno od Banjaluke, sve je samo ne specifično za ovu zemlju. Baljvine, na obroncima Čemernice, iznad kanjona Vrbasa: Donje i Gornje. U Donjim Baljvinama žive Bošnjaci, njih oko dvjestotinjak. U Gornjim, par kilometara dalje žive Srbi, jedva pedeset, kažu mještani. Ono što ih čini specifičnim je da od kada im seže pamćenje, najstariji nikada nisu digli ruku jedni na druge. Naprotiv, štitili su su jedni druge u svim ratovima, pa i u ovom posljednjem.

Ovdje je narod dosta siromašan  i nas je dosta i to vezalo. Kažu da niko ovdje u Baljvinama nikada nije bio na sudu. I kada bi došlo takvo vrijeme ja bih se prije posvađao sa muslimanom nego sa Srbinom“, kaže Šefko napominjući da su i u posljednjem ratu isti odnosi vladali. „Zamislite ostati kao u jednom fišeku, u toru i fala Bogu mi smo ostali. Da nisu komšije bili takvi ljudi, ne bi mogli opstati. Nismo imali novca ako nam Srbin nije donio, jer mi nismo imali ništa. U ratu su oni imali prodavnicu. Vjerovali ili ne oni su sakrivali stvari od svojih komšija da bi nama muslimanima davali".-ispričat će vam Šefko Čaušević.

Svi u glas govore da je rat bio, rat prošao i niko nikoga nije dirao. Gornje i Donje Baljvine, za mještane samo Baljvine, primjer je kako se u BiH može živjeti. Nema razlike između Milana i Šefke, između Sejde i Dragice, jedni druge posjećuju tokom vjerskih praznika, bez izuzetka, pomažu se. Tako je u ovom planinskom selu u kojem vijekovima nije bilo rata. Selo je specifično i po desetini stećaka koji su rasprostranjeni po cijelom selu i koji su uvršteni u nacionalni spomenik BiH. Nakon rata, prema dostupnim podacima, iz Baljvina je u ratu poginulo osam momaka. Četiri iz Gornjih, četiri iz Donjih.

Cijelu reportažu pogledajte na linku: