Žalba Milorada Dodika Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu nije izraz vjere u pravdu, nego pokušaj da se od pravosnažne presude napravi politički alibi. Kada se iscrpe domaće institucije, a presuda postane neugodna činjenica, Strazbur se koristi kao kulisa za nastavak već poznate priče o „političkom progonu“.
Andrej Plenković je primoran da cijelo vrijeme politički kormilari kako bi o(p)stao na poziciji premijera ili što je još važnije i politički moćnije - u fotelji predsjednika HDZ-a.
Gostujući na RTRS-u, Milorad Dodik ponovo je posegnuo za provjerenim receptom – glumljenjem zabrinutog zaštitnika naroda. Ovoga puta tema je cijena hljeba. Predsjednik Republike Srpske ocijenio je ponašanje pekara „nekorektnim“, zapitao se kako je moguće da je hljeb u Srbiji jednu marku, a kod nas dvije, te najavio mjere, sporazume, pa čak i osnivanje „državnih pekara“.
Cijeli „misleći politički svijet“ ostao je zadivljen dubinom govora i važnošću poruka, koje je na Svjetskom ekonomskom formu u Davosu izrekao premijer Kanade - Mark Carney.
Studentski protest u Novom Sadu pod nazivom „Šta znači pobjeda?“, na kojem su studenti iz Srbije predstavili osnovne tačke svog izbornog programa – lustraciju i Zakon o porijeklu imovine – otvorio je pitanja koja odavno prelaze granice Srbije.
Izjave Ante Prkačina predstavljaju opasnu mješavinu političke neodgovornosti, historijskog revizionizma i ratnohuškačke retorike, koja u današnjem kontekstu Bosne i Hercegovine ne služi ničemu osim podgrijavanju straha i etničkih tenzija.
Dragan Bursać u svom intervju od 9 januara 2026 na Hayatu napisa kako “je Republika Srpska stvorena da nestane!”Svoj stav Bursać zasniva na činjenici da “Republika Srpska nije nastala kao rezultat historijske nužnosti, demokratske volje ili ikakvog racionalnog političkog procesa.
Dvadeset centimetara snijega i potpuni komunikacijski kolaps vlasti u Sarajevu: Umjesto dijaloga i odgovora, krizna komunikacija svedena je na niz objava vlasti upućenih građanima, dok su kritike dočekivane „na nož“
Obilježavanje 9. januara u entitetu Republika Srpska predstavlja kontinuirano i svjesno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine, potvrđeno kroz više odluka Ustavnog suda BiH. Pravno gledano, tu više ne postoji nijedna otvorena dilema. Postoji samo pitanje odgovornosti – i pitanje zašto je ta odgovornost godinama suspendovana.
Izjava vršiteljice dužnosti predsjednice Republike Srpske Ane Trišić-Babić, u kojoj neustavni 9. januar poredi s jevrejskim praznicima Hanukom i Pashom, predstavlja još jedan primjer opasne političke retorike u kojoj se historija, identitet i kolektivna trauma svjesno miješaju kako bi se opravdalo kršenje Ustava Bosne i Hercegovine.
