Iako se ljudi u BiH vole predstavljati kao veliki humanisti primjer iz Tuzle nam pokazuje da svijest o ljudima u potrebi još moramo razvijati. Nakon samo godinu dana kafić koji su otvorile osobe s downovim sindromom je pred zatvaranjem. Iako prave odličnu kafu gostiju nema, a mi prenosimo njihovu objavu.

Naš jedini gost u Klubu danas, naša Edima Efendić Džinić. Jučer nismo iamali ni jednog gosta. Generalno, naši  prometi ne prelaze 20 KM.

Hvala svima koji ste bili uz nas tokom godinu dana. Naš Upravni odbor najozbiljnije razmišlja da od 1. jula zatvorimo svoja vrata zauvijek,  jer sve gubi smisao. 

Samo zahvaljujući podršci osnovnih škola, obdaništa i fakulteta, pojedinim udruženjima i pojedincima, uspijevali smo opstati nadajući se da će biti bolje.

Sebi smo na kraju uspjeli objasniti da je podrška preko drustvenih mreža jedino što ćemo dobiti. Podrške u stvarnom životu nema.

Sve u svemu, ovo je bio najljepši dio naših života i radovali smo se svakom gostu. Jer nama gost znači više nego je to u običnom kafiću.