O režiranoj predstavi u Bijeloj kući sa glumcem u sporednoj ulozi svašta je rečeno. Čuli smo reakcije sa svih strana, a naročito su bile zanimljive reakcije iz Evropske unije. Vidio sam bezbroj tvitova. Bila su to skoro ljubavna pisma Zelenskom i potvrda odanosti njemu i Ukrajini. Osim Orbana koji je čestitao Trampu kako treba razgovarati s drznicima.
Ko nešto zna o sukobu oko Ukrajine i ko razmišlja logično i dobronamjerno, shvatiće da su Trampova politika i pristup stoput bolji i iskreniji od evropskih.Da ne bude zabune: sasvim je prirodno stati uz predsjednika jedne napadnute zemlje kojeg jedan moćni strani predsjednik uhvati za gušu i zatraži od njega da mu ustupi, bez ikakvih garancija bezbjednosti, pola bogatstva rijetkih metala i minerala. To se zove zloupotreba sile, užasavajuća i nemoralna, ali nije to nešto što se dogodilo samo juče već to traje otkad postoji svijet.
Američka politika se ne mijenja, samo što su je ranije uvijali u uskrasni papir zvani demokratija i ljudska prava, a Tramp govori brutalno otvoreno i direktno. Isto tako, između ekonomskih ciljeva EU i SAD u Ukrajini i oko Ukrajine nema ni grama razlike. U prvom komentaru ću napisati koju riječ više o toj politici jer kod nas se o tome ne piše.Podrška Evrope Zelenskom nije znak moralnosti i dosljednosti EU, kao i iskrene podrške Zelenskom, već samo znak da je EU odlučila krenuti u sukob s Trampom, a Ukrajina joj dođe kao dobar poligon na kojem će trenirati i reklamirati vlastitu hipokriziju.
Zanimljivo je da je EU objavu svog sukoba sa SAD nezvanično saopštila iz Americi odanog Londona, iz zemlje koja nije članica EU. Džemperasti Zelenski se u Londonu fotografisao sa svima, pa i super elegantnim kraljem. Stoga danas jedna naša televizija veli da je Kralj Čarls opalio šamar Trampu slikajući se s Zelenskim jer mu, za razliku od Trampa, ne smeta ratni džemper! Stvarno, kakav šamar!!! Inače svi ti londonski osmjesi su golema i odvratna hipokrizija.
Svjetski i naši mediji masovno i taktički hvale Evropu i njeno vodstvo jer tobože spašavaju čast Evrope i slavu Ukrajine. A oni guraju Ukrajinu u nove sukobe i stradanja. Ta vesela ekipa koja je sigurno pila odličan šampanjac, koji se savršeno spaja s desertom, ne samo da prikriva vlastitu podlost i ravnodušnost prema smrti drugih, već i spremnost da druge otjeraju u smrt samo da dobro zarade. Pročitajte ovu rečenicu i sve će vam biti jasno. Nju je izgovorio u Londonu 2. marta na skupu podrške Ukrajini britanski premijer Starmer: „Danas dajemo na korištenje Ukrajini 1,6 milijardi funti da bi mogla kupiti više od 5 hiljada projektila protivvazdušne odbrane. Projektili će se proizvoditi u Belfastu pa ćemo tako stvoriti radna mjesta u našem briljantnom odbrambenom sektoru.
“Ukrajina dakle neće dobiti na poklon novac niti će ga vidjeti jer novac ostaje na ostrvu. Ukrajina će kupiti projektile koje će brzo baciti u vjetar, uz nova stradanja, rušenja i smrt. A ako kredit ne bude mogla vratiti novcem, a neće, onda će nam ga vratiti rijetkim metalima i mineralima, od onog što Ukrajinci ne budu dali Trampu. Najveći broj evropskih zemalja upravo je ovako radio. Takozvana pomoć zapravo su krediti, a 20 posto su donacije.
To je isto kao da na akciji prodajete samrtni kovčeg sa 20 posto popusta. Ovi su gori od Topalovića! Kad smo već kod grobara, dobro oni vele: vaše je samo da umrete, ostalo je naša briga!Ukratko, Takozvani pravedni mir gdje bi Ukrajina vratila i Donbas i Krim može se postići samo ratom između Rusije i NATO, a šanse za to su manje od nule. Stoga treba prestati sanjati i ostati realan. U ovom trenutku, Amerikanci misle da je dosta mrtvih, valjda su već dosta zaradili. Evropljani bi još mrtvih, misle da još mogu zaraditi. Ali pravi biznis za sve počinje kad se Ukrajina sahrani i kad se obračunaju sva pojedinačna dugovanja.
Zato mogu samo ponoviti svoju rečenicu koju sam napisao prije dvije godine: „Teritorijalno amputirana s Istoka i ekonomski poharana sa Zapada, Ukrajina ostaje dobrovoljna žrtva savremenog svijeta na oltaru beščašća moćnika koji u sjeni tragedije i smrti uživaju u šuštanju dolara.“
