Srbijanski pisac i sociolog Stefan Simić podržava proteste u Srbiji, ali sumnja u njihov uspjeh jer ih vode glumci. Ne vjeruje im jer, kako kaže, mnogo vole novac, a prema njegovom mišljenju sve bi bilo drugačije kada bi se protestantima obraćali ljudi poput Ljubodraga Simonovića, koji društvene bitke nikada nije vodio zbog vlastitog interesa.. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

-Ovo vam je, kolege glumci iz kruga dvojke, borac za humani svijet. Odrekao se milona zbog principa, nije ljubio ničiju zadnjicu zbog uloga, nije profitirao u raznim strankama i NVO sektorima. Čitav život opozicija, ne samo kada je to u trendu.

Kada vam ovakvi budu moralni kredibilitet, stvarne žrtve sistema, proganjani, a dostojanstveni i ponosni, kojima je realno nanešena šteta, ne što nisu dobili ulogu, nego što su se čitav život borili povjerovaću vam.

Čovjek sa dva doktorata, prvak svijeta u košarci, autor izuzetnih knjiga, energija koja stvarno nešto mijenja i pokreće, vizionarski um, a ne kafansko - alkoholičarski.

Kada vam Duci, i razni Duciji progovore, povjerovaću vam. Ali vas Duci ne zanima, ne zanima vas promjena pljačkaškog sistema. Ne smije niko da vam takne u kapitalizam, privilegije, “elitnu” kulturu, gazde koje vas finansiraju, reklame koje snimate i čije ste maskote, kladionice koje finasiraju pozorišta.

Ko nije osjetio radni narod, ko nije osjetio siromaštvo, tačnije bijedu, ko nije osjetio stvarni progon i uhođenje, ne kapira šta znači biti na prvoj liniji čitavog života, svaki dan, uvijek.  A ne boriti se protiv apstraktnog nasilja, nego protiv nasilja svake vrste, uvijek, i svuda. Srcem, dušom, intelektom.  Tačnije, uzrokom nasilja, a to je poredak koji proizvodi nasilje, destruktivan, manipulativan, bezuman.

Ko je upoznao pravu borbu, može da razlikuje foliranje i glumatanje od posvećenog života koji za humanost živi 24 sata, a ne od protesta do protesta, od stranke do stranke. Nego uvijek i svuda. To nije uloga, to je život. To nije privremeni izbor, to je rješenost da se sve vrijeme nešto radi, To je misija.

Zato kada mi neko glumce sa protesta naziva revolucionarima, borcima za ne znam šta prosto me sramota, pred ljudima koji su svoje živote dali i posvetili borbi pred čijim imenima imam samo potrebu da zaćutim. Duci Simonović je samo jedan od njih.

Ovom postu prethodio je osvrt na prijetnje koje glumci dobijaju jer podržavaju proteste protiv vlasti. Tim povodom Simić smatra.

-Svako drugo zanimanje je ugroženije od glumaca, koji imaju privilegovan status. Ne mislim ovdje na ljude koji su van lobija i bez posla, koji tavore po provincijskim pozorištima, ili nisu spremni na razne igre. Sergej Trifunović, dovoljno da otvori usta, to prenose svi opozicioni mediji. Od Seke Aleksić, Mitrovićeve i Popovićeve maskote sa Pinka, napravili ste novu Milunku Savić. Biković ne bi dobar dan rekao nekome, a da od toga nema neku korist, i sada se on, odjednom, probudio i pobunio.

Dobro se sjetio poslije svih državnih fondova koji su mu bili na izvolte. Ma dajte molim vas. Bjelogrlić više dobio od ove države para za svoje serije, nego što sva pozorišta van Beograda dobijaju zajedno u posljednjih ko zna koliko godina.

Svaka čast svakome, ali dok prosvjetari, medicinari, studenti, policija, vojska, ljudi svih mogućih profila i zanimanja ne stanu u prve redove, a ne samo glumci - piši propalo. Lijepo je glumiti opoziciju. Lijepo za CV, zaključio je Simić.