Sjajne priče na društvenim mrežama sa nama dijeli Elvir Peštalić iz Gradačca. U njima je oslikana naša svakodnevnica, a mi prenosimo jednu od njih koju je nazvao Ovdje. nismo svi isti.

Kako bolan, zar se nismo dogovorili, drhtavim glasom upita Meho predsjednika stranke. Pa, reko' si da moja Amela ima najbolje reference. Ocjene na fakultetu, istraživanja, radove. Perfektno govori i piše engleski i njemački. Na konkursu imala najviše bodova.Kako nije primljena na mjesto na fakultetu? Kako je primljena Senada? Studirala 8 godina. Da nije bilo babe tajkuna, nikad ne bi završila.

-E tu sam te čekao, reče predsjednik. Ti znaš da je Ahmet, Senadin babo ugledan biznismen. Poznat. Ne samo kod nas, nego i u regionu. Znaš i sam koliko je finansijski pomogao stranci. U kampanji. A i 'vako. Koliko samo stipendija. Doduše, i stranka se njemu "odužila".Sve značajnije tendere smo mu sredili.I ti se našo' moj Meho, po gradu pričat' o Ahmetu.Te Ahmet lopov, te tajkun. Te mi smo se borci trebali "dignut" protiv ovakvih. Još i dezerter. To je Ahmet čuo, moj Meho. 

I angažovo' je sve i svakoga da tvoja Amela ne prođe. Čitav Senat. Sve i jedan glasali za njegovu Senadu.Ja sam im, doduše, reko' da to nije politički mudro i da bi stranka mogla biti na udaru."

-Ma, bolan na udaru sam ja. I moje dijete. Moja Amela ima 10 naučnih radova objavljenih u najreferentnijim naučnim časopisima.Magistar je. Senada jedva završila dodiplomski. Kakve su njene reference? Kakvi su to kriteriji? Kakvi ste vi to ljudi? Bojite li se vi Boga imalo, izgrmio je Meho.-O tome ti i govorim Meho, nastavi predsjednik ravnomjernim tonom.O tvojoj lakomislenosti. Jeziku. Znaš bolan, iza koga stane "stranačka mašina", džaba ti sve. Nego, ti zavrni rukave. Evo sad će izbori. Namakni stranci glasove i sve će se promijeniti. I Ahmet će popustit', vidjet ćeš. Ti si dobar sa narodom. Možeš brat bratu, 500 glasova "namaknut".

-Ma maaarš i ti i Ahmet i stranka. Moju Amelu sam ja školovao i učio vrijednostima da živi od svog znanja i rada. Nećete me uvući u vaše kolo, izgrmio je Meho i otišao, jako zalupivši vrata. Bio je ponosan na sebe. Što je "pokazao zube". Što je po prvi put pred njom imao svoj stav. Valjda će me sad poštovati? Kad sam im pokazao da sa mnom nema šale.

Ali, prođe 6 mjeseci. Godina.4 godine. Ništa. Moja Amela ne prolazi ni na jednom konkursu.4 godine radi u pekari, prodaje kifle. Ne omalovažavamo nikako ni jedan častan posao. Ali pekara i magistar prava.. Nije u redu.

Pogazim sve, reče Meho i opet na vrata onog istog predsjednika. Čovjek se nekad mora i "posuti pepelom" kad je tvoje dijete u pitanju.-Ooo došla maca na vratanca, povika slavodobitno predsjednik. Došlo ti iz...znaš već. Pored njega Ahmet. Onaj isti..

-Ima jedno mjesto u školi. Doduše na određeno.Spremačica. Al šta fali? Jel' tako?Samo nek se radi.. Al moraš se prvo izvinuti Ahmetu. Takav je red. I neć bit problema, reče predsjednik gledajući u Ahmeta koji se cinično smijao.

Mehi se "zacrnilo" pred očima. Onom teškom zidarskom šakom je prvo "poravnao nos" Ahmetu, pa predsjedniku.

Priveli su ga. Odležao je 9 mjeseci. Njegova Amela već 6 mjeseci u Njemačkoj radi u tvornici mesa. Kažu, možda dobije i "stalne papire."

-Ne možemo ništa, govori ogorčeno Meho. Protiv nepravde. Sistema. Ovih mjerila vrijednosti. Amela mi u komodi ostavila sve svoje diplome i priznanja. I sada nijemcima pakuje meso. Daleko od ovoga. Daleko od svega. Ali kad me nazove, sretna. Samo mi drago, babo, što tamo nema Ahmeta i predsjednika i sve je lakše. Iako mi je teško, u neku ruku sam sretan. Jer mi, obični ljudi, nemoćni smo. I tavorimo iz dana u dan. Od izbora do izbora..

Valjda nam je takva sudbina..Jahh.

ELVIR PEŠTALIĆ