Živim u Riyadu, imam odgovarajući poslovni angažman u jednoj velikoj i dobroj firmi, gdje sam dobio iskreno poštivanje mog znanja i iskustva, smještaj po mjeri najvećih europskih standarda, naknada za rad (plaća) osigurava ugodan i kvalitetan život, te moram istaknuti da su i svi ostali aspekti mog boravka u ovoj zadivljujućoj kraljevini u razini najvećih svjetskih standarda življenja. 

Piše: Franjo Cvitković

Znači sve blagodati življenja koje ovdje imam, zahvaljujem  firmi  koja me angažirala, njenim cjenjenim vlasnicima, kao i sposobnom menadžmentu. Međutim moram, ali baš moram, napisati i opisati sve ono što ova zemlja nudi, a to je minimum zahvalnosti, koju mogu i želim napraviti. Svjestan naravno, da moje pisanje, koliko god bilo dugo i opširno, neće moći ni obuhvatiti, ni predočiti sve viđeno i doživljeno.
Potruditi ću se, rekoh iz zahvalnosti, iz želje da motiviram sve one koji obilaze svijet u potrazi za avanturom i novim spoznajama. Na poseban način ovaj rad posvećujem svima onima koji putuju na dva kotača, jer upravo takvima i sam pripadam. Dotaknuti ću se i turizma koji će zasigurno biti zanimljiva tema svima koji su spremni uzeti bankovni kredit da bi negdje otputovali, vidjeli nešto novo, uvjerili se u drugačije bez obzira bilo ono lošije ili bolje. Naći će se ponešto i za one dubokih džepova, koji će sigurno moći odabrati svoju destinaciju u ovoj zemlji punoj mogućnosti.

Rasprava o politici mi nije prioritet te ću je se pokušati kloniti iako smo svi svjesni da je ona neizostavan dio naših života. Međutim, potrudit ću se ovim tekstom iznijeti svoje mišljenje o svim lažima i klevetama vezanim za život u ovoj Kraljevini.
Svi oni koji su se trudili da svijetu predaju sliku jedne monarhije, strogih vjerskih okvira, ovaj čas zaslužili su ozbiljan demanti. Zahvaljujući njima i autor ovog teksta je ovdje u Saudijsku Arabiju došao sa ozbiljnim predrasudama, no sada ispunjen osobnim iskustvima formirao sam mišljenje koje ne namjeravam promijeniti.

Došao sam kao kršćanin, katolik i Hrvat, sa Balkana ostavivši za sobom obe domovine, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, što mi je teško palo s obzirom da sam fanatični zaljubljenik u  Hercegovinu i Dalmaciju.

Ovo ističem samo kako bi svaki čitatelj mogao zaključiti da sam potpuno objektivno pristupio ovoj dalekoj zemlji Arapskog poluotoka te da me nikakve emocije iz prošlosti ne vežu za ovaj kraj, pa i to da moja duša pripada rodnoj grudi.

Ranije sam spomenuo putnike na dva kotača, da to su moji bajkeri, a oni mogu posvjedočiti da sam proputovao značajan dio svijeta i da ovo pisanje nije plod prvog odlaska od kuće, nego realnost iz očiju nekoga tko je kao bajker, kao turista, a i potrebom posla, ako ništa više, a jesam i ozbiljno više, obišao cijelu Europu.

Kada pripadaš generaciji koja je na kraju radnog vijeka, a taj sam, onda se školskih dana teško sjećaš, poglavito detalja, koje vežem za ovu priču. Da ne bi  bila rupa u mom školovanju, pitao sam i druge da mi pomognu da se probaju prisjetiti!?
Dobro je, rezultat je sličan ili identičan, učili smo i povijest i zemljopis, učili smo sve i svašta vezano za našu planetu, kontinente, države, međutim ono što smo učili o Kraljevini Saudijskoj Arabiji je najblaže rečeno bilo šturo i skromno. Država bliskog istoka, pustinja, bogata naftom,…i skoro da je to sve!!!

Dobro, da se profesori ne uvrijede, možda ipak nešto više, ali svakako  premalo za državu koja je teritorijem velika kao polovica Europske unije, koja izlazi na dva mora, čije su obale  Crvenog mora jednako lijepe i atraktivne kao dijelovi Jadranske ili Azurne obale!
Koja pored toga što je dominantno  pustinja ima obradivih površina reda veličine cijele Hrvatske. Država koja doslovno nema niti jedan riječni tok, a ima dostatne količine pijaće vode iz svojih prirodnih rezervi. Ne samo da je ovladala tehnologijom desalinizacije mora, nego je u gradovima upravo ta voda u uporabi za sve tehničke potrebe. I rudna bogatstva su značajan gospodarski faktor, baš kao i industrijski razvoj u koji se ulažu ogromna sredstva. Naravno, nemoguće je ne spomenuti crno blago i silne potencijale u naftnim resursima.

„Pametni“ će reći, sve im je to nafta dala, ako i jeste, mora se priznati mudro gospodare sa njome, jer teško je razlučiti u šta se više ulaže, u obrazovanje vlastitih kadrova ili u gospodarsku infrastrukturu i sveukupni standard stanovništva. Munjevitim koracima ulaze u krug najrazvijenijih država. Žele ne samo geografski nego i ekonomski biti centar svijeta, a to znači da će vrlo skoro sve svjetske banke, upravo u Riyadu napraviti preduvjete da na polju burzovnog kapitala bude rame uz rame sa New Yorkom, Tokijem, odnosno značajniji od Švicarske!  Da li to oni mogu?                                                                                                                    

Mogu i hoće, uvjeren sam u ovu svoju tvrdnju! Vlast koja nevjerojatno mudro i pametno vodi ovu veliku državu, ogromna sredstva ulaže u osnovni potencijal, a to su ljudi, narod. 
Narod, zbog kojeg i jesam početkom ovog teksta spomenuto predrasude, kako osobne, tako većine zapadnog svijeta.
Mojih predrasuda više nemam, kao civilizirani putnik došao sam u Riyad u Kraljevinu Saudijsku Arabiju, predhodno pročitavši sve što mi je bilo dostupno, a odnosi se na povijest, vjeru, kulturu, običaje Saudijskoj naroda!
Reklo bi se došao sam pripremljen,… da pripremljen, ali ipak sa konzerviranom predrasudom koju sam pokupio na medijskoj polici zapadne propagande!

U literaturi je uglavnom sve točno, znači u naravi mlada država, čija državotvorna povijest seže nekih 300 godina unazad, monarhija dominantno jednog naroda kojeg je preko 90%,  znači zemlja Saudijaca, koji vjerski su muslimani, sunitskog shvaćanja islama. Vjera im je sastavni dio života, običaja, svakodnevnice i kao takvu je na dostojanstven način nose u sebi. Njihova vjera, njihov islam je istinsko poštivanje Svevišnjeg, u onom najplemenitijem ljudskom poimanju. Meka i Medina su sveta mjesta islama i svatko civiliziran to mora poštovati, bez obzira na osobne vjerske ili druge afinitete. 
Kako se unutar svoje vjere, običaja i tradicije nose sa sve evidentnijim otvaranjem države prema svijetu? Na to pitanje nemam odgovor, jer bio bih bezobrazan, kao netko tko nije Saudijac to tumačiti o tome pisati.
Mogu, smijem i moram reći ono što sam vidio i doživio, a to je srdačnost naroda, komunikativnost i gostoprimstvo kakvo znamo i mi Hrvati, Srbi, Bošnjaci sa balkanskih prostora pokazati.

Da, ovaj čas, otprilike, jednu trećinu njih lako prepoznajete po tradicionalnoj nošnji kao Saudijce i Saudijke, a obzirom da se po cijeloj planeti jedan dio čovječanstva tradicionalno oblači, držim da je totalno neumjesno taj oblik odijevanja komentirati. Znači većina građana Kraljevine Saudijske Arabije se oblači po svim trendovima današnjeg svijeta. Trendovski je i susret ili komunikacija s bilo kim od njih, lako se sporazumijevaju na englesko jeziku, što samo potvrđuje već rečenu konstataciju da se ulaže u obrazovanje stanovništva.

Podatak ne mora biti točan, ali po onome što sam čuo od domaćih, u Kraljevini trenutno živi oko 35 milijuna Saudijaca, a pretpostavka je da ima i oko 10 milijuna stranih državljana koji ovdje rade. Pa zar ovo nije dovoljan podatak o otvorenosti države i ulaganja u istu?!

Rekoh želim da ovo bude, moj mali turistički vodič kroz ovu golemu zemlju, pa kada je tako, pristojno je početi od  glavnog grada, od srca i mozga Kraljevine.

RIYAD, u pravom smislu riječi svjetska metropola, grad koji okvirno ima oko 9 miliona stanovnika. Grad koji je velik kao pola moje Hercegovine, s kraja na kraj je oko stotinjak kilometara, a ravnomjerno se širi na sve strane svijeta.                                                           

Kako doći u Riyada, pa Saudijska Arabija ima dobro razvijene prometnice, bez obzira na ogromni teritorij pustinje. U Riyad se dolazi kopnom, sa obje arabijske obale, država ima i izgrađenih 5000 kilometara autocesta, ali Riyad ima i jednu od najvećih zračnih luka u svijetu „KING KHALID INTERNACIONAL Airport“!  Grad u kojem najprije primjetiš prometnice, prometnice u američkom stilu, gdje se u jednom pravcu vozi u najmanje tri trake, opet dimenzijama znatno šire nego u Europi. Raskrižja, petlje za odabir i promjenu pravca su fantastično riješene, a kada je promet u pitanju valja reći, uglavnom se vide američka, japanska, korejska i kineska vozila! Naravno da ima i europskih i to su onda primjerci najluksuznije klase od vodećih europskih proizvođača. Vozila su i dimenzijama uglavnom veća od europskih, a kvaliteta prometnica omogućava jako brzu vožnju. To nikako ne znači divlju i preko ograničenja , jer su sve prometnice pokrivene radarskim sustavima i za prekršitelje slijede kazne kako za brzinu, nekorištenje pojaseva, tako i za uporabu mobilnih uređaja. Promet je jako gust, jer vjerojatno na svakog stanovnika grada ide najmanje jedno vozilo, a ako tome dodamo i gospodarska vozila, onda to znači da je u pokretu uvijek nekoliko miliona vozila.  Rekoh uvijek, jer Riyad je grad koji dvadeset četiri sata živi! Zbog klime i velikih vrućina kroz ljetni period, grad se puno dinamičnim doima noću,… ali o klimi kasnije.

Pored prometnica, ono što vam nikako ne može, već pri prvom susretu promaći, jeste arhitektura centralnog dijela grada. Pojam centralni dio je malo diskutabilan, jer teško mu je površinu odrediti, a u najskromnijoj procjeni to je opet gradski prostor veći od cijelog Zagreba. Taj dio grada krase građevine koje profiliraju sliku svih velikih svjetskih metropola, a to znači da vidite pred sobom cijeli buket nebodera, poslovnih zdanja koja oblikom, dimenzijama, a poglavito visinom pokazuju svu moć države i njezinog gospodarstva. Mnoge građevine su tako grandiozne i unikatne arhitekturom, da sam siguran da ih nigdje drugdje nećete vidjeti. Rekoh središnji dio grada, međutim cijeli grad je ukrašen tim velikim i neobičnim zdanjima, na čijim fasadama se čitaju imena svih velikih svjetskih firmi, imena najpoznatijih hotelskih kuća, imena bolnica sa stranim i domaćim kadrom i kapitalom. Pogledu ne mogu promaći ni objekti državnih ustanova, a posebna priča su izgled i veličina palača. Grad se razvijao uz povijesnu gradsku jezgru imenom „DIRIYAH“, svakako je jedna od mjesta-znamenitosti koja se u ovom gradu mora vidjeti. Siguran sam, kada su u pitanju gradski sadržaji, da je mnogo lakše nabrojati što nema, od onoga što sve ima i čini ovaj grad jedinstvenim, ali i to što trenutno nema, nitko ne može tvrditi da neće biti!?

Stambeni kvartovi su također specifična, lijepa i bogata slika grada.  Prije opisa stambenih kvartova, moram reći da se grad urbano širi i da je olakotna okolnost pustinja, što znači da  gradnja nije uvjetovana bilo kakvim barijerama ili skučenim prostorom, piše ovaj Mostarac za Megamedia.hr.

Kvartovi po pravilu nastaju tako što se najprije izgrade prometnice, na parcele dovede cijela infrastruktura i tek tada kreće gradnja, uglavnom ili najčešće individualnih objekata. Stambenih zgrada, europskog tipa je jako malo i kada ih ima uglavnom su u funkciji stranaca kao korisnika,  to svakako spada u skromniji oblik stanovanja. Individualni objekti su najčešće  obiteljska zdanja od dva do pet katova visine, nerijetko raskošne arhitekture. Cijeli posjedi su ograđeni zidovima koja zatvaraju vidno polje i štite privatnost stanara, a visoki su tri do pet metara. Moram reći, i ti zidovi su sa jednakom inspiracijom baš kao i kuće ukrašeni i ne doimaju se niti malo ružnim.                 

Compoundi su stambena naselja, po pravilu, tipska, ali luksuznija građevinska zdanja,s cjelovitom infrastrukturom unutar istih. Suvremeni enterijer, kao i eksterijer je prikladan za život bez obzira na etničko i zemljopisno porijeklo stanara, a osigurava dobar ambijent življenja, stvarajući osjećaj svjetske  univerzalnosti. Upravo takva kultura stanovanja je iskorak koji za svoje življenje koristi i jedan dio domaćeg stanovništva. Treba naglasiti grad je bogat velikih tržnih centara, opskrbljenim sa svim i svačim, koji konceptom odgovaraju svemu onome što se može vidjeti u svjetskim metropolama. Vrijedi naglasiti, cijene su takve da mogu zadovoljiti sve kupovne razrede, pa čak i za balkanske plaće.                                                                      

Pored ulaganja i obrazovanje, podizanja gospodarskih kapaciteta, Kraljevina Saudijska Arabija, pravi veliki iskorak kada je u pitanju sport, kultura, a kao poveznica takvog puta je jačanje turizma kao gospodarske grane. Na tome putu je naravno i Riyad, koji već ima zavidne sportske kapacitete, prilagrađene sportskim priredbama ,gdje se postižu, najveći svjetski rezultati i osvajaju priznanja. Nikakvo iznenađenje nije da na sportskim terenima Riyada vidite teniske velikane, Đokovića, Nadala,  Medvedeva ili bokserska imena poput Tyson Fury, a posebno zadovoljstvo domaće stanovništvo iskazuje što u Saudijskim nogometnim klubovima igraju Ronaldo, Neimar, Mitrović, Brozović, Rakitić, Benzema…   O osobnoj dobiti nabrojanih ne bih govorio, jer je sigurno velika, ali neusporedivo manja ili zanemariva kada je u pitanju, koju korist donose afirmaciji sporta u ovoj zemlji. Koju razinu ugleda prave na globalnom planu,predstavljajući Saudijske klubove i Kraljevinu kao državu, suvišno je naglašavati. Nemala korist je i zemalja iz kojih dolaze, jer su neusporedivi ambasadori svojih zemalja. Na spomen da ste sunarodnjak Brozovića ili Mitrovića, dobijete nebrojeno pitanja o svojoj zemlji i svaku moguću privilegiju od sugovornika, bez obzira da li ste ušli u neku privatnu trgovinu, instituciju ili je to bio susret na ulici. Ne treba ni spominjati, da građanima Saudijcima, prezimena poput Grlić-Radman, Vulin, Plenković,…ne znače ništa,…a za Noleta, Broza,Mitrogola, Raketu, dovoljan je i nadimak!

Kao što sam rekao želja mi je napisati određen broj putopisnih reportaža o Kraljevini Saudijskoj Arabiji,ponavljam i hoću. Biće to reportaža iz pera čovjeka koji ovdje živi, živi s ovim narodom, u njihovoj ogromnoj i prelijepoj zemlji. Hvala im na gostoprimstvu, koje se osjeti na svakom koraku, hvala im na otvorenim vratima suradnje, hvala im za predrasude koje su nestale, hvala im što se ovdje osjećam čovjekom.

I sretan ti dan državnosti Kraljevino!