Zoran Milanović je "konzistentan predsjednik"...Hrvatska je "nepravedno izbačena iz procesa odlučivanja kroz Savez za implementaciju mira u BiH"...sve ovo (i još mnoga toga) je Milorad Dodik - svojevresni neproglašeni „vlasnik“ BH entiteta RS izrekao prilikom gostovanja u centralnom Dnevniku HRT-a.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izacscene)

Da, dobro ste pročitali...u Dnevniku HRT-a, a ne - recimo - očekivano u Dnevniku srbijanskog RTS-a ili njegove "kućne TV"...RTRS.

Ili još bolje ruskog propagandnog stroja - Sputnjika. Kako to ustrajno i redovno radi. Petlja Mile, laže i prevrće činjenice, pa tako sukobljene strane u Daytonu odjednom, gle čuda,  postaju „garanti sporazuma“...ili slične umne vratolomije. 

Ovaj put je, naravno, bio očekivano znatno umiveniji i pitomiji, nego inače kada govori za srbijanske i ruske medije i ne bira riječi, ali jednako programirano servilan prema hrvatskoj politici. Posebno prema predsjedniku Zoranu Milanoviću s kime dijeli puno toga: od praktički istovjetnih stavova prema BiH i regiji – do zajedničkih prijatelja...Viktora Orbana, ali možda i Vladimira Putina!

Dobro, možda Zoka, ipak ne voli toliko Putina, koliko to javno pokazuje Mile Dodik, ali zato itekako zna relativizirati politiku Zapada prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. Na opšte odobravanje Banja Luke, Beograda i Moskve. I tu je ta ekvidistanca interesa i najmanji zajednički sadržalac za nastavak „saradnje“.

Rat na istoku Evrope može da ima ili nema slične ili iste pozicije, ali zato je pitanje BiH za Dodika i Milanovića mjesto susreta i jasnog usaglašavanja bez imalo kočnica ili zazora. Premijer Plenković se kao malo „koprca“, ali i on nalegne kada zatreba...preko „posebne veze“ u Mostaru.    

I kako onda u cijeloj toj priči treba gledati i posebno tumačiti ovo Dodikovo naglo ukazivanje u „središnjem Dnevniku HRT“? Na „dalekovidnici“ i „katedrali duha“? Baš sada i u ovom trenutku? Prije vrlo važnih izbora u Srbiji i još važnije u toku sudskog procesa protiv Dodika?

Nakon što je iz Beograda nimalo diplomatski i ekspresno protjeran jedan hrvatski diplomata! I baš taj „najbolji Vučićev i Putinov drug“ je - eto stigao na HRT da pojasni neke stavove.

Pa, bojim se nikako drugačije, nego kao pokušaj da se lideru SNSD-a i „vlasniku“ entiteta RS pokloni malo snage i nedostajućeg integriteta.

„Pravi prijatelji“ se, naime, poznaju onda kada je najteže! Za ovu priliku Dodik je spremio „rezervnu varijantu“ svoga izlaganja o Hrvatima i Hrvatskoj u kojoj nema Jasenovca, genocida nad golorukim Srbima, „povampirenih ustaša“ i sličnih termina. To Dodik čuva za neke druge prilike i medije.

Nema ni priče o položaju, ono malo preostalih Hrvata u entitetu RS.

Ali zato ima poziva na nastavak politike kontinuiteta u BiH. Novih usaglašavanja stavova i puhanja pod krila politici Zagreba, pa time i Banja Luke i Mostara.

Još jednim pozivom na stvaranje zajedničkog bloka prema „muslimanima“, a što se, već odavno - itekako događa. Dodik samo želi da se ovakvo stanje nastavi, dok mu zvanični Zagreb priskače u pomoć kako bi poslao poruku da im Miletov „konačan pad“ i nije baš najomiljenija opcija.

Zašto? Zato jer praktički pristaje na politiku usaglašavanja interesa, jer je sada slabiji nego prije, pa samim time i spreman više dati. U očekivanoj interakciji interesa. I da se ne lažemo, jer je to manje-više jedna te ista politika samo sa različitih pozicija.

Minus su i plus...ali daju „napon“.   

Ko zna, možda ovoj Dodikov javni nastup „na velika vrata“ u Hrvatskoj (političara sa „Crne liste“) Zagreb  pokuša prodati Bruxellesu i Washingtonu kao „otvaranje kanala za komunikaciju“. Kao svojevrsni „diplomatski napor da se pronađe rješenje“.

Oni koji, za razliku od letargičnih birokrata na Zapadu, itekako dobro znaju zašto je „zaigrala ova mečka“ mogu samo da se čude naivnosti objašnjenja aktera, ali i spremosti Zapada da opet proguta ovu priču. Zadovolji se mrvicama i obećanjima, koja se nikada ne ispunjavaju...već samo uporno najavljuju.

Udobno zavaljen u „ugodnoj tuposti“, svoje ionako tupe politike na Balkanu...