Schmidt svoje odluke nametnute u izbornoj noći!? voli obrazlagati pričom o potrebi „deblokade FBiH“, iako k'o oparen bježi od detaljnijeg pojašanjenja cijele te vrlo komplikovane političke priče.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Svaki put kada Visoki predstavnik pokuša dodatno pojasniti razloge, koji su ga vodili do nametanja odluka o izmjenama Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH, postaje sve jasnije kako iza tog čina nije stajao nikakav pokušaj istinske „deblokade“, već samo kruta i pragmatična – politika.

Politika bazirana na bjesomučnim lobiranjima, velikim očekivanjima i pokušajima da se stvari u BiH riješe isključivo parcijalno. Na način kako to odgovara samo jednoj strani ili bolje reći stranama – obzirom na više nego očiglednu upletenost zvaničnog Zagreba u cijelu tu priču.

Schmidt svoje odluke nametnute u izbornoj noći!? voli obrazlagati pričom o potrebi „deblokade FBiH“, iako k'o oparen bježi od detaljnijeg pojašanjenja cijele te vrlo komplikovane političke priče.

Ko je te „blokade“ i zašto pokretao i na njima insistirao? Zašto je sve to toliko dugo trajalo i kako to da ranije nije bilo neke njegove odluke kako bi se to – suštinski nelegalno i protivzakonito stanje okončalo?

Sve to Schmidt olako zaboravlja i poput „mađioničara“ jednim potezom svojih bonskih ovlašetnja i u vrlo diskutabilnom trenutku uvodi „novu realnost“. Realnost u kojoj su na osnovu njegove odluke obilato nagrađani baš oni, koji su proizvodili krize i blokade na osnovu kojih je Visoki predstavnik „morao djelovati“!?

Dakle, suština ove priče nije u uklanjanju blokada i to „post festum“, već u njihovom pokretanju, da bi se kasnije, koje li ironije, baš na osnovu odluka Visokog predstavnika i u povoljunom trenutku cijela ta stvar suštinski „posušila“ – odnosno legalizovala.

Schmidtova teorija postaje još tanja kada se stavi u kontekst ukupnih odnosa u BiH, odnosno svih nelogičnosti u položajima entiteta – njihovim ovlašetenja i strukturama. Kada mu se na nešto takvo ukaže (poput „vrištećeg“ primjera Doma i Vijeća naroda u FBiH i RS), onda Schmidt reaguje krajnje oprezno i u pravilu „u kondicionalu“.

Sve bi se, eto, moralo ili trebalo...ali bez ikakvih jasnih planova, rokova ili barem najave konkretnih poteza.

Schmidt zato svoju strogoću „trenira“ isključivo na političkom Sarajevu, dok u odnosu na Banja Luku igra kao na gostujućem terenu. Oprezno i bez pokušaja da se ugrozi protivnički gol. Štaviše, vladajućoj ekipi u Banja Luci čak šalje signale kako bi im mogao ispuniti njihov davni san o tome da se državna „neperspektivna vojna imovina“, prepiše na entitete!

„Mora se poduzeti nešto u vezi RS-a“ – tajanstven je Visoki predstavnik želeći da ostavi utisak odlučnosti, ali da ipak i ne kaže ništa suštinski jasno, što bi možda moglo naljutiti Dodika. Šta je to nešto i zašto se mora? Schmidt, naravno, namjerno i planski - ostaje nedorečen. 

Naivan, kao „francuska sobarica“!

Možda i zbog toga što i ovu blokadu namjerava riješiti na način da paktički nagradi sve one koji su je godinama instalirali i omogućavali! Svojim visoko postavljenim ciljevima i politikom uslovljavanja, opstrukcija i ucjena.

Nagraditi blokatore za blokadu, pod firmom „deblokade“...neki to zovu "djelovanjem"...

Ukoliko je takva "strategija", barem dijelom, prošla u slučaju HDZ BiH, šta to spriječava zagonetnog Schmidta da se istom taktikom posluži i naredni put? U nekom novom „pogodnom trenutku“...

Zašto? A, zbog deblokiranja, naravno! ON je ZAKON!

I fought the law and the law won!