Destination menager iz BiH Jusuf jamakosmanović na stručan način je objasnio zašto Wizz air odlazi s tuzlanskog aerodroma i dao savjet kako da se to eventualno promjeni. Za to mora postojati zajednička volja predstavnika vlasti, turističkih radnika, i menadžmenta aerodroma.. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Vijest da će Wizz Air zatvoriti svoju bazu u Tuzli izazvala je veliki talas kritika i iznenađenja, puno više od onih koji ne znaju ništa o avioindustriji nego od onih koji znaju. Odluka je u velikoj mjeri zbunjujuća zbog očigledne kontradikcije u svojoj srži. Kao jedine redovne aviokompanije u Tuzli, odlazak Wizz Air-a izgleda kao da ima veze sa potražnjom; međutim, rekordna godina Aerodroma Tuzla, sa preko 400.000 opsluženih putnika do sredine jula, naglašava značajno tržište koje Wizz Air ostavlja za sobom.
Aviokompanije su biznisi vođeni potražnjom; uvode rute zasnovane na sofisticiranom razumijevanju veličine tržišta, kretanja putnika, rasta tržišta, konkurencije, troškova operacije, političke stabilnosti destinacije, strateškog značaja rute itd. U tom smislu, odluka Wizz Air-a o napuštanju Tuzle izgleda kontraintuitivna. Uz veliku potražnju putnika, bez konkurencije,
Tuzla bi trebala predstavljati priliku za Wizz Air da učvrsti svoju poziciju i poveća svoj tržišni udio.Međutim, aviokompanije ne posluju samo na osnovu potražnje; finansijski poticaji često igraju ključnu ulogu u njihovim procesima donošenja odluka. Ovdje postoje dvije vrste poticaja; poticaji od strane aerodroma i poticaji od strane vlada.
Poticaji koje pružaju aerodromi mogu direktno uticati na operativnu efikasnost i strukturu troškova aviokompanije, i za to aerodromi imaju nadležnost. Ti poticaji uglavnom uključuju popuste na širok spektar usluga koje aerodomi pružaju aviokompaniji. To uglavnom rade svi aerodromi, uključujući i Tuzlu.
S druge strane, vladini poticaji su obično šireg obima i mogu imati dugoročne učinke. Ti poticaji mogu uključivati fiskalne mjere kao što su poreske olakšice ili direktne subvencije (postoje razni modeli), dizajnirane da poboljšaju ukupnu profitabilnost poslovanja aviokompanije na nekoj ruti. Postoji još mehanizama podrške vlade koje ne uključuju trošenje novca, ali to sada nije tema.
Zajedno, poticaji aerodroma i vlada čine moćnu kombinaciju koja može napraviti značajnu razliku u profitabilnosti i atraktivnosti rute za aviokompanije kao što je Wizz Air. U slučaju Tuzle, odsustvo poticaja aviokompanijama bilo kojeg nivoa vlasti u BiH u kombinaciji sa finansijskim gubicima Wizz Air-a u zadnje dvije godine u iznosu od preko 700 miliona eura, čini se da je presudilo u odnosu na faktor potražnje. Iako postoji jasno tržište u Tuzli, čini se da je nedostatak poticaja naveo Wizz Air da istražuje alternative gdje su i potražnja i poticaji povoljno usklađeni, i gdje će profitabilnost biti veća nego što je to slučaj u Tuzli.
Ovo što se desilo u Tuzli treba da nam bude “wake-up call“. Nije dovoljno imati jaku potražnju, što je u slučaju Tuzle dijaspora; mora postojati potporni okvir koji minimizira operativne rizike i maksimizira profitabilnost. Naprimjer, Kraljevina Jordan ima izuzetno visoku potražnju, ali uprkos tome u budžetu njihovo Ministarstvo turizma svake godine izdvaja desetine miliona dolara za poticaje aviokompanijama te im je to jedan od najvećih prioriteta.
U nedostatku takvih poticaja, čak i jaka potražnja može biti nedovoljna da zadrži prisustvo aviokompanije na destinaciji.Potreban je jedan holistički pristup svih aktera koji imaju koristi od aerodroma – i ovdje ne govorim samo o Tuzli. Treba nam pristup koji ne samo da prepoznaje ulogu tržišne potražnje, već i cijeni snagu poticaja.
Vlade, aerodromi, pa i turističke zajednice moraju raditi zajedno na stvaranju ambijenta pogodnog za operacije aviokompanija, inače rizikuju da izgube utrku sa konkurentim destinacijama.Poticaje koji se daju aviokompanijama ne treba posmatrati kao trošak, već kao stratešku investiciju. To je zato što ovi poticaji igraju ključnu ulogu u povezivanju tržišta, jačanju turizma, stimulisanju ekonomskog rasta i otvaranju radnih mjesta, a sve to ima širi uticaj na ekonomiju opštine, kantona, entiteta, te konačno države Bosne i Hercegovine. Dugoročno, ove koristi često nadmašuju početne troškove, čineći ove poticaje vrijednom i strateškom investicijom za budući rast i prosperitet.Nije još kasno.
