Priča o ekonomskoj situaciji u BiH nije nimalo obećavajuća, ali predstavnici vlasti se trude da nas nji+ome nasmiju i zabave. Nije smiješno dobrom pozbavaocu prilika kao Izudinu Kepetoviću da shvati kako je sve to naivno, ali se ipak malo nasmijao, a nama svima prenio svoja opažanja.

Niko me nije lijepo obradovao kao ovaj premijer F BiH i zastupnica u Parlamentu F BiH. Prvi me podsjeti na Trst. Druga me podsjeti na socijalu.

Zašto? Ja sam dijete JŽ ( Jugoslavenske željeznice). Ja sam dijete sa dječijim doplatkom. Zato mi je Trst valjao. Da nije bilo Trsta i šverca farmerki i kafe ne bi završio srednju školu u Tuzli i fakultet u Sarajevu. Doplatak i studentski kredit uz kućnu listu i režijsku kartu P-11 su mi bili najvažniji dokumenti.

Pošto sam stariji od oboje spomenutih dajem za pravo da i ja kažem nešto o akcizama i porezima. Ispade po ovom što se dešava u Vladi i Parlamentu F BiH ne treba niti dana škole. Kako? Lijepo. Na mobitelu premijera piše da smo u prednosti u odnosu na one koji su ukinuli akcize.

Na prijedlogu zastupnice u Parlamentu F BiH piše da 5% vanrednog povećanja rješava sve penzionerima . Po logici stvari to je isto. Niti će se oni bez akciza navozati , niti će se ovi sa 5% riješiti siromaštva. Sve u svemu to daje drugu sliku. To je slično kao 1945.godine kada smo govorili : " Trst je naš".

Zato s pravom možemo pitati čiji je Budžet. Ko zna zna da je Budžet zakon. Da bi bilo ili da bi se uzelo iz budžeta treba zakon. Predlagač Zakona o budžetu je Vlada BiH. Zato hvala Vladi i Parlamentu što su riješili sve probleme. Danas ne moramo ići u Trst.

Penzije i plate su sasvim dovoljne za život . Hvala vlasti što nas podsjeća na ona " ružna" vremena jer smo od tada sve potrošili i još se zadužili vani za nešto malo ispod 10 milijardi KM (na nivou BiH). Zato nam je lijepo sada kada se nostalgično sjećamo Trsta i penzija iz Titinog vremena. Ipak, moramo priznati, ono je bio sistem. Ovo je stvarno cirkus.