„Neću da budem članica partije i nisam uhljeb“, rekla je sama sebi Jasmina Ćušić, mlada profesorka engleskog jezika. Pa je uzela motiku u ruke i zaputila se u rodno selo Višići kod Čapljine. Nastavila je porodičnu tradiciju i postala - uspješna poljoprivrednica.

Dobro, nije profesorka Jasmina (35) ostala u svom selu, bar ne „za posve“, jer nije ona samo poljoprivrednica, nego i preduzetnica, aktivistkinja, promoterka prirodno proizvedene hrane, supruga i majka troje djece. Ima je svuda, od Čapljine, do Mostara, Stoca i Nevesinja.

Njen posljednji veliki poduhvat dogodio se prije samo tri mjeseca – u mostarskom porodilištu. Nakon Emana (12) i Esada (10), koji su već veliki dječaci, spremni da pomažu roditeljima na njivi i u povrtnjacima, na svijet je donijela i trećeg sina.

Priznaje da je sada malo „smanjila doživljaj“.

– Ipak moj mali Isa ima samo tri mjeseca, dojim ga i najviše vremena provodim s njim. Ali, čim on stane na noge, eto mene nazad. Već planiram nove akcije – kaže Jasmina.

Radi i sada, za samostalne preduzetnice i poljoprivrednice nema porodiljskog odsustva. Ali, Jasmina je, privremeno, svoj angažman ograničila na ulogu trgovca i menadžerke u svojoj prodavnici voća i povrća u centru Mostara.

Brigu o poljoprivrednim radovima potpuno je preuzeo njen suprug Anel.

– Dobro nam ide, ne mogu se požaliti. Ali, sve to ne bi bilo moguće bez mreže podrške. Nas podržavaju domaće i međunarodne organizacije i fondacije, a mi pomažemo drugim ljudima iz našeg okruženja: nekima da, takoreći na kućnom pragu, nabave zdravu i prirodno uzgojenu hranu, a nekima da lakše prodaju svoje poljoprivredne proizvode – kaže Jasmina.

Pomažu Anel i Jasmina i na druge načine ljudima u svojoj zajednici i ljudi to, kaže, znaju da cijene.

Ali, kad su 2016. krenuli u ovu priču nije im bilo nimalo lako. Čak i oni koji ih vole sumnjičavo su odmahivali glavom. Osloniti se na poljoprivredu, od koje svi bježe! Govorili su im da su šašavi, da treba da pognu glavu. Uostalom, imali su u to vrijeme dvoje male djece.

– Upravo zbog svoje djece izabrali smo da budemo samostalni i slobodni ljudi, da pokušamo živjeti od svog rada i da nikom ništa ne dugujemo – objašnjava Jasmina.

Kad je završila fakultet, poručili su joj da će dobiti posao u struci. Samo, ima jedan mali uslov: treba da bude članica „određene političke partije“!

– Nisam htjela da budem ni u toj ni u bilo kojoj drugoj stranci. To nije moj put, nisam uhljeb – kategorična je Jasmina.

I tako je dvoje mladih roditelja prije šest godina stavilo prst na čelo, da smisle šta će dalje. Jasmini je pala na pamet ideja da – iskoriste ono što imaju.

– Oboje potičemo sa sela. U mom selu Višići klima je mediteranska. Ma šta Mediteran, to je prava mala Kalifornija, nema šta ne uspijeva. U Nevesinju, odakle je moj suprug, imamo dobru zemlju i čist planinski vazduh, što je za neke poljoprivredne kulture od presudne važnosti – kaže Jasmina.

Tako su, veli, „pokrili cijeli spektar“: od planinskog krompira, do sočnog mediteranskog paradajza i mirisnih paprika. Kada su svom „biznis paketu“ pridružili i polja u Rotimlju kod Stoca, proces je zaokružen.

Što sa svojih parcela, što od kooperanata, koji su ustvari, uglavnom žene kooperantkinje, u njihovu radnju u Mostaru stižu kupus, kelj, mahune, grašak, koji ovde zovu „biža“, ali i neke, za neupućene, egzotične biljke poput divljih šparoga zvanih „kuke“ ili gorke dinje, koja je lijek za pročišćavanje organizma, dragocjen čak i za pacijente koji se bore s karcinomom.

Cijene su nešto veće nego na pijacama, ali mušterijama to očigledno ne smeta. Mala Jasminina prodavnica je uvijek puna kupaca, koji cijene kvalitet i ne žale to platiti.

– U prve dvije godine rada prodavali smo svoje proizvode samo kroz dostavu na kućni prag. Svi koji su tada kupovali kod nas i danas dolaze u radnju, osim onih koji su u međuvremenu otišli u Njemačku. A takvih je, nažalost, mnogo – kaže Jasmina.

I ona i njen suprug su razmišljali da odu u inostranstvo, ali su brzo odustali od te ideje. Činilo im se blesavo da napuste svoje, a odu na tuđe, gdje nemaju ništa i nikog svog.

Uostalom, oboje su Hercegovci, dobro znaju čuvene Šantićeve stihove: „Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijat, k'o što ovo grije…“

Na putu koji je izabrala Jasmini je zvijezda vodilja ljubav, ljubav prema poljoprivredi i prema svojoj djeci i porodici.

– Bez podrške supruga ne bih uspjela. Uostalom, nije jednostavno raditi ovako dinamičan i zahtjevan posao i odgajati troje djece – kaže Jasmina.

A gdje ima ljubavi i podrške ima i uspjeha. Jasmina i njena porodica uspijevaju da na svojim poljima uzgoje više od 80 vrsta voća i povrća i ponude ih svojim kupcima.

– Imamo takoreći sve što je potrebno za zdravu i bogatu trpezu – kaže ova energična preduzetnica.