Potpisi na koalicijskim sporazumima se još, praktički nisu niti osušili kako treba, a dvojac Čović-Dodik je već ubacio u najveću brzinu političkog djelovanja. Samo kratka pauza da se preveslaju partneri i opet „gas do daske“!

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Novoj vlasti u nastajanju nije dato niti trenutaka da se konsoliduje ili ustoliči, već se odmah krenulo žestoko. Radi se o reprizi reprize političkih strategija, koje Čović i Dodik provode usaglašeno. Čak i kada se kao čini da nemaju baš iste ili slične stavove. Recimo po pitanju NATO saveza i mogućeg članstva BiH u toj vojno-političkoj alijansi.

Ne čeka se ni trenutka, već se odmah ide „klizećim startom“! Poput brzopoteznog usvajanja prijedloga Zakona o imovini u Skupštini entiteta RS. Nešto što je već ranije Ustavni sud BiH osporio i što samo naglašava kakvom će se to politikom Dodik i njegov SNSD zaista i dalje voditi. Bez obzira na optimizam šarolike „Osmorke“ iz Sarajeva, ali i dijela diplomatskog kora, koji voli slušati narative o novoj političkoj paradigmi u BiH nakon izbora.

Časa ne časi niti Dragan Čović, iako je njegova taktika manje rudementalna od Didikove. On kao i obično igra na malo duže staze. Na finjaka i na umaranje protivnika „igrom papirima“. Raznoraznim obećanjima i prigodno doziranim pritiscima iz Hrvatske, koja opet preko EU i NATO saveza lobira korak po korak. Mandatarka za sastav novog Vijeća ministara BiH, Borjana Krišto, već je „partnerima“ u vlasti u FBiH istovarila najvažnija očekivanja, a Čović je odradio sastanak kod Plenkovića da ne bude: „Nismo znali“!

Traže se (opet) nove izmjene Izbornog zakona, ali i uspostava još jednog javnog RTV servisa u BiH. Kao da i dosadašnjih već nema previše!

Nakon ovog brzog podsjećanja da se potpisima na „koalicijske sporazume“ nije dogodio nikakav „kopernikanski obrat“ u politici SNSD-a i HDZ-a, lideri Osmorke sada samo mogu zbunjeno zamuckivati pred kamerama kako se „nešto tako nije dogovorilo“. Ili da su oni te sporazume drugačije pročitali.  

Zapravo, dogodilo se baš ono što je jedan dobar dio političkih analitičara već ranije predvidio i najavio.

Da je „Osmorka“ jednostavno prebrzo (u letećem startu) ušla u sve te trgovine pozicijama u vlasti – radi vlasti. Da se čitalo jedno, a tumačilo drugo. Da olako obećana brzina uspostave vlasti „miriše“ na brza, ali loša rješenja. Nekako „preko koljena“ i bez dovoljno pravog sadržaja, koji neće biti tek uopštena politička materija. Jasna samo u dijelovima, koji zanimaju partkularno - tek Čovića i Dodika.

Da ima (obećanih) izmjena Izbornog zakona i to sa konkretnim rokovima, ali da nema NATO saveza!

Ako su već Dodik i Čović dobili ono što iz zanima – legitimitet vlasti i jasne natuknice sa će njihovi najvažniji stavovi i dalje biti itekako „živi“ šta je to u toj političkoj trgovini dobilo Sarajevo?

Naramak dobrih obećanja i želja? Maglovitu viziju nekakve funkcionirajuće države u kojoj će, izgleda, najvažnije biti to šta o tome misle političke elite u Mostaru u Banja Luci...a Sarajevo ima da sluša?

Osmorka je tako ušla u svu tu priču i sada valjati ljuljati dijete koje se rodilo iz toga braka iz interesa. Valja sada pokusati svu tu čorbu, koja je izgledala kao ukusno jelo, dok se nije probala prva kašika!

Zato, jer su glavni kuhari i logističari iz sjene samo znali to dobro prodati i predstaviti onima gladnima vlasti. Formom, a ne sadržajem. Idejom prema kojoj se do suštinske i stvarne političke kapitulacije dolazi preko Sporazuma o dobrim namjerama.

Šupljim papirima, koji služe samo kao dobar izgovor da bi politika opet bila ista. Pretvarajući se da se promijenila!

Too much, too young, too fast,

I'm gonna drink it up while it lasts…