Nakon godina jalovih napora da se nekako „odobrovolje“ zagovornici „Srpskog sveta“, a što je samo lako čitljivi eufemizam za staru ideju „Velike Srbije“ - politički Zapad je izgubio strpljenje i krenuo jako na zagovornike ove opasne ideje, koja bi mogla (opet) zapaliti region.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Svašta je probao Zapad u što javnim - što tajnim pregovorima sa Beogradom i Banja Lukom; Vučićem i Dodikom, ali osim maglovitih obećanja ništa se konkretno nije izrodilo ili pokazalo kao iole opipljivo.

Vučić i Dodik su (sada je jasno) samo kupovali vrijeme, kako bi Zapad svojim lažnim obećanjima uvjerili da „samo što nisu“ prihvatili barem minimum od onoga što se od njih tražilo.

Za razliku od suštinskog fingiranja pregovora sa Zapadom saradnja sa Putinovom Rusijom je bila i ostala na vrlo visokom nivou. Na sceni je politika fleksibilnih odnosa poštovanja realiteta, prema kojoj Putin zna da njegovi ljudi na Balkanu moraju napraviti i neki mali „uzmak ili kompromis“, ali da suštinski neće odustati od generalnog plana i cilja; Srbije i RS kao dvije geopolitičke „eksklave“ Rusije u ovom dijele Evrope. 

Zato je Srbija jedina zemlja u Evropi (osim Bjelorusije), koja nije uvela sankcije Rusiji, a i iz BH entitata RS se već tri godine pričaju priče kako oni „nisu uveli nikakve sankcije za Moskvu“, zbog agresije na Ukrajinu.

Politika jedan korak naprijed – tri koraka nazad, već neko vrijeme ne prije vode, samo to niko ne želi javno reći. Umjesto toga u javnost se puštaju različite informacije preko „povjerljivih izvora“ čime se javno testira „teren“ za inicijative, koje se planiraju tek provesti.

Kako sada stvari stoje izgleda da je Zapad odustao od daljih jalovih pregovora sa Vučićem i Dodikom te se okrenuo nekim puno manje suptilnim metodama! Politici štapa i mrkve, ali tako da je ovoga puta „štapa“ puno deblji i tvrđi nego do sada.

Internet magazin Slobodna Bosna ovih dana je objavio dramatičan sadržaj „non paper“ dokumenta, čije je postojanje postojanje potvrđeno, iako se radi o „papiru“, koji službeno još uvijek nije „živ“.

To što nije službeno objavljen ne znači i da se o tome već uveliko ne pregovara! Šta više, čini se da su u toku brojne inicijative i potezi s ciljem „pripreme terena“ za novu regionalnu konferenciju, koja je vrlo ambiciozno zamišljena i ima za cilj da stavi tačku na zamornu i tinjajuću krizu na Balkanu.

Želje zagovaratelja „Srpskog sveta“ da će ulazak u Bijelu kuću Donalda Trumpa označiti i promjenu politike Zapada prema Beogradu i Banja Luci pokazale su se kao „pucanj u prazno“. Kao politika očekivanog ishoda, bez stvarnih razloga i činjenica.

Slaba korist od MAGA kape na Dodikovoj glavi! 

Slaba je bila i nada u najavi mogućnosti da će u novoj administraciji Donalda Trumpa, značajno mjesto zauzeti i Beogradu skloni Richard Grenell, ali i to se izjalovilo.

Do promjene stava Zapada će gotovo sigurno doći, ali na način na koji se to nikako neće dopasti Beogradu i Banja Luci!!

Vrlo jak pritisak ide u pravcu suštinskog priznanja Kosova, ali i stvarnog odustajanja od projekta Srpskog sveta i Svesrpske deklaracije uz čvrsto garantovanje teriorijalnog suvereniteta susjeda - poput Crne Gore i BiH.

Barem za početak, a onda i priznavanje srebreničkog Genocida uz redifiniranje unutrašnjeg uređenja BiH, koje više ne smije biti samo izvor novih kriza, već i sistem koji će imati svoju „protočnost“ i koji neće biti samo primjer nefukcionirajuće etnodemokratije. 

Entiteti i Dayton ostaju, ali će se određene „nelogičnosti“ morati „popeglati“, jer šta će Sarajevu značiti formalni suverenitet, ukoliko je država „zaključana iznutra“. 

Sa dva „ključa“!

Iako je vać sada dosta toga poznato - detalji nove i sasvim izvjesne inicijative Zapada – odnosno pravi ciljevi „Regionalne konferencije“ tek će biti poznati, nakon „čišćenja terena“ – odnosno izvjesnog obračuna sa političarima i liderima, koji su se pokazali kao dio problema, a ne riješenja krize.

Mrkva još visi, ali je batina u ruci!