Legendi bh. publicistike Ahmedu Bosniću razlupano auto na Otoci u Sarajevu - jer je sa hrvatskim tablicama.
Ovo je njegovo obraćanje javnosti:
Je li Sarajevo ono što je bilo?!
DA LI NA OTOCI JOŠ TRAJE RAT PROTIV HRVATA…
Predratni sam stanovnik Otoke. Nekad sam živio u Ulici socijalističke revolucije na broju 1, sada živim u istoj ulici koja je zahvaljući poslijeratnoj vlasti dobila novo ime Brčanska. Nema više predratnih stanara, mnogi se raselili po svijetu i balkanskim državama. Jedino moja zgrada još uvijek nosi broj jedan.
Posljednjih godina zasadio sam svojim novcem ispred naše zgrade tridesetak ruža i bijeli bor da bi ambijent bio ljepši i humaniji. Čak sam od Mjesne zajednice Otoka dobio Zahvalnicu za te aktivnosti.
Ali imam jedan veliki problem – vozim auto sa hrvatskim tablicama!
Za posljednjih pet godina doživljavam prečesto neugodnosti: prvo su mi sa auta skinuli sva četiri točka, pa dva puta retrovizor, pa su mi onda fekalijama nekoliko puta razmazivali stakla na autu, potom su mi razbili šoferšajbnu, pa šarali po njemu ekserima, a jutros mi osvane auto sa razbijenim desnim bočnim staklom. Nikakve krađe nije bilo – samo grubo razbijeno staklo!
Sva ta iskustva u meni bude dvojake zaključke. Da li na Otoci još traje rat protiv Hrvata, pa je koleteralna šteta moja „Astra“, ili SAM JA SA PORODICOM postao višak u ovom naselju i gradu u kome sam bio novinar 60 (šesdeset) godina, u kome sam obnašao funkciju glavnog i odgovornog urednika u najtiražnijim i najuglednijim sarajevskim magazinima, dnevnim i dječijim novinama. Član sam Udruženja novinara od 1964. godine.
Zahvaljujući tome nagrađivan sam najvišim novinarskim nagradama, napisao sam 56 knjiga i snimio brojne radio i tv dokumentarce sa svojih novinarsko-istraživackih ekspedicija.
Ne, ne bavim se politikom, nisam član nijedne političke stranke, a penzionerske dane provodim tiho, kao mrav, uz računalo završavajući svoju najnovu knjigu „Tajne Tibeta“.
Dakle, kome smetam?!... Svojim komšijama ili nekim mračnim silama koje vladaju ovim navodno slobodarskim gradom?!
Da li mi se to putem mog auta sa hrvatskim tablicama šalju poruke da nisam više poželjan u Gradu na Miljacki, čija gradonačelnica dijeli gostima baklave i čevapčiće i na sav glas priča o tolerantnom Sarajevu kao multietničkom gradu, u kome za svakog ima mjesta, ma kako se zvao i kakvu registraciju imalo njegovo vozilo.
TREBA LI ZAISTA DA ODSELIM IZ OVOG GRADA, kao što su neki posljednjih godina odselili iz istih razloga?!...
Sticajem novinarskih poslova posljednjih godina boravio sam u Beogradu i različitim mjestima Srbije, špartao po Crnoj Gori, boravio na Međunarodnom sajmu knjiga u Skoplju, gdje su čak mojih deset knjiga bile izložene na makedonskom jeziku, proputovao sam Kosovo i nikad, BAŠ NIKAD, nisam imao nikakavih neugodnosti, a moja kola nikakva oštećenja.
Živim svakodnevno sa svojim vjernim čitaocima i želim da čujem njihovo mišljenje na moju dilemu:
DA LI ME TO NEKO ORGANIZIRANO TJERA IZ SARAJEVA ili na OTOCI JOŠ TRAJE RAT PROTIV HRVATA?!
Volio bih da čujem vaše misljenje, dragi moji, jer jedino imam vas i jedino vas iskreno cijenim!
